Peulići i Đurić: Udarci optuženog u zgradi pošte

Isak Murica kazao je da je 14. juna 1992. s komšijom Zaimom Delićem išao cestom kada su na njih zapucali i zarobili ih, te odveli u Policijsku stanicu u Skender Vakufu, a na kraju u zgradu pošte.

“Niz stepenice dole u podrum. Rekli su da se okrenemo zidu, ruke na vrat i onda su nas počeli tući“, naveo je svjedok.

On je kazao da su ih ubacili u jednu prostoriju i da je tu bilo još 15-ak ljudi.

“Kad sam pogledao, tek onda me uhvatio strah – zidovi krvavi, oni natečeni“, prisjetio se Murica.

Ispričao je da je tu bio zatvoren do 4. jula i da ga je najviše tukao Davor Peulić – nogama i palicom, a jednom je izgubio i svijest.

“Rekli su nam da je sin Peulića. Bio je pun sebe“, rekao je Murica koji je u sudnici pokazao na optuženog.

On je pojasnio da je poslije saznao da se zove Davor. Murica je rekao da su komandira zvali Keruša i da je on fino postupao prema njima.

“Čak nam je donosio hranu. On ode, oni nas tuku“, naveo je svjedok.

Kazao je da je jedne prilike vođen na ispitivanje kod Boška Peulića, na spratu u zgradi pošte.

“Kontamo on će nam pomoći… Samo nas je pitao gdje smo bili na ratištu“, kazao je Murica, dodajući da je Boško Peulić vidio modrice na njima.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić zvani Keruša optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Murica je kazao da ih Boško Peulić nije pitao o uslovima u zatvoru, na šta mu je branilac Zoran Kisin predočio raniji iskaz u kojem je to naveo.

On je Odbrani potvrdio da ih je Davor Peulić tukao dok su bili okrenuti leđima i da je morao da poskoči jer je bio nižeg rasta.

Svjedok je rekao da im se Davor Peulić predstavio kada je prvi put došao u prostoriju, na šta je branilac Aleksandar Čokeša kazao da to nije rekao ni u jednoj ranijoj izjavi, kao ni prilikom ispitivanja tužioca. Murica je na te i druge razlike kazao da zavisi kako su zabilježene njegove izjave i kako su mu postavljana pitanja.

Svjedok Salko Beba kazao je da je radio u policiji i da je bio član komisije za razmjenu. On je rekao da je u maju 1992. kontaktirao potpukovnika Peulića u vezi razmjena. Na pitanja o razmjeni pripadnika Hrvatskog vijeća obrane od 24. maja, Beba je kazao da su bila razmijenjena petorica živih zarobljenika, kao i 13 tijela poginulih.

On je rekao da je jedan od razmijenjenih imao prostrijelnu ranu na nozi, a da su četvorica bila modra od batina. Kazao je da je od njih uzeo izjave.

Branilac Kisin mu je predočio dokument u kojem je naveo da nema vidljivih povreda. Na pitanja sudije Šabana Maksumića da li je nakon razmjene obavio razgovor sa zarobljenicima i vidio povrede, svjedok je potvrdio.

Suđenje se nastavlja 24. aprila.