Kadrić i ostali: Batine u kasarni u Visokom

Sreto Mrdić kazao je da je bio u posjeti kod oca u Rakovoj Nozi u opštini Ilijaš i da je 27. jula 1992. uhapšen. On je rekao da nije imao oružje i nije bio pripadnik neke vojne formacije. Svjedok je naveo da je, nakon drugih mjesta, krajem avgusta s još nekoliko lica doveden u kasarnu u Visokom, gdje ga je udarao Hajrudin Halilović zvani Mrčo.

“Halilović me udario kad sam prelazio prag. Neki su imali drvene motke… Ja sam pao. Ne sjećam se uopšte kako sam se vratio u sobu“, rekao je Mrdić.

On je kazao da su mu od batina oba oka bila zatvorena i da ga je Halilović zbog toga zvao Japanac. Rekao je da i danas ima ožiljke od udaraca po glavi.

Svjedok je ispričao da je u dva navrata dolazila televizijska ekipa da snima zatočenike, ali je drugi put Halilović odvojio njega i još neke kako se ne bi vidjele povrede koje su zadobili. On je kazao da ga je Halilović udarao i jednom kada mu je ispred kasarne prao automobil.

Mrdić je posvjedočio kako je jedne prilike u kasarnu došao Sefer Rapa, koji je poznavao njega i druge Mrdiće, i donio im hranu i odjeću. Kako je rekao, upravnik Zijo je dozvolio Rapi da ih posjeti.

“Sram vas bilo šta ste uradili s ljudima. Ovi ljudi nisu ništa krivi“, prisjetio se Mrdić Rapinih riječi.

Svjedok je rekao da je poslije Visokog prebačen u Zenicu, gdje mu je suđeno za učešće u neprijateljskoj vojsci.

Na pitanja Odbrane, Mrdić je rekao da ga Zijo nije nikada udario i da je bio korektan, ali ne zna zašto je dozvolio stražarima da ih tuku.

Branilac Damir Kočo predočio je svjedokovu izjavu iz 1996. u kojoj nije spomenuo Mrču, iako je bio pitan ko ga je tukao. Kočo je kazao da svjedok nije spomenuo ni pranje auta ni novinare.

“Možda sam zaboravio. Ja dobro pamtim šta mi je radio i nikog nisam upamtio kao njega“, rekao je svjedok.

Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Novica Dundžić kazao je da je 9. juna 1992. uhapšen kod svoje kuće u Malom Čajnom u opštini Visoko. On je kazao da je imao pušku koju je bio predao 3. maja.

Svjedok je ispričao da je s drugima odveden u kasarnu, gdje ih je popisao upravnik Zijad Kadrić. Kazao je da ga je u kasarni tukao Hajrudin Halilović Mrčo.

“Rukama u stomak. Kasnije poluge po leđima. Čuvar nas je doveo kod njega“, prisjetio se svjedok, dodajući da je batine dobio više puta.

Dundžić je rekao da je trpio jake bolove zbog udaraca. Naveo je da je iz kasarne prebačen u Zenicu, gdje mu je suđeno zbog puške koju je predao.

Braniocu Izetu Baždareviću potvrdio je da mu je Kadrić donosio lijekove za bolove.

Odbrana Halilovića predočila je svjedokovu izjavu iz 2010. u kojoj nije spominjao da ga je optuženi tukao. Dundžić je kazao da se ne sjeća da li je ranije spominjao Halilovića.

Suđenje se nastavlja 24. aprila.