Taranjac i ostali: Krizni štabovi nisu mogli naređivati vojsci i policiji

Martin Frančešević, vještak vojne struke koji je nalaz i mišljenje uradio po prijedlogu Odbrana Slobodana Taranjca, Milodraga Glušca i Ranka Babića, analizirao je tri uputstva izdata za funkcionisanje kriznih štabova.

Prema uputstvu za funkcionisanje Kriznog štaba izdatom u maju 1992, Vlada Republike Srpske je “već u dobroj mjeri” formirala vojne i policijske strukture te isključila Krizni štab iz komandovanja vojskom i policijom, objasnio je vještak.

“Ovim uputstvom Krizni štab se nije mogao miješati u komandovanje vojnih i policijskih struktura”, rekao je Frančešević.

Osvrnuo se vještak na uputstvo iz juna 1992. i kazao kako su u radu Kriznog štaba u Prijedoru bili pomoćnik za vojna i pomoćnik za policijska pitanja – koji su dolazili po službenoj dužnosti, ali su postupali po naređenju svojih pretpostavljenih šefova.

Frančešević je na pitanje Odbrane Taranjca rekao kako on, kao predsjednik rejonskog Kriznog štaba u Ljubiji, nije imao nadležnost da izdaje naređenja vojnim i policijskim strukturama, koje su funkcionisale na sistemu jednostarješinstva. Dodao je i kako u vojsci ne postoji sistem “prećutne saglasnosti”, osim odobrenja i saglasnosti, koje komandanti nižerangiranih vojnih formacija traže od starješina koji su pozicionirani iznad njih.

Na pitanje Odbrane Glušca, vještak je objasnio kako je 43. motorizovana brigada Vojske Republike Srpske (VRS) imala određeni broj bataljona i prištapskih jedinica, među kojima je bila četa vojne policije. Objasnio je kako bi ova jedinica, u slučaju da se nađe u borbenoj zoni drugog bataljona, bila pretpostavljena komandiru čete vojne policije, osim ako nije postojala posebna naredba komandanta brigade o potčinjavanju drugom bataljonu.

“Komandant Šestog ljubijskog bataljona je imao ovlaštenja za borbenu upotrebu jedinica, prema ovlaštenju VRS-a”, kazao je vještak. Dodao je kako je zamjenik komandanta bataljona vodio ratne dokumente, ali da nije imao nikakvu nadležnost, već da je djelovao kao pomoćnik, odnosno “desna ruka”.

Govoreći o strukturi ljubijskog bataljona, vještak je rekao da funkcija savjetnika komandanta nije postojala osim na nivou divizija ili brigada. Na pitanje Babićeve Odbrane, vještak je kazao kako nije uspio naći koju funkciju je optuženi obnašao, ali da je uvidom u karton primijetio da je imao vojni raspored.

Taranjac, Glušac i Babić su s Rankom Došenovićem, Zdravkom Panićem, Trivom i Milanom Vukićem, Slobodanom Kneževićem i Miloradom Obradovićem optuženi za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.

Radovan Tomić, svjedok Odbrane Taranjca, ispričao je kako je bio pripadnik rezervnog sastava policije u Ljubiji, mobilisan u aprilu 1992. godine. Zadatak su im, kako je rekao, bili kontrola punktova i obezbjeđenje đaka u školi.

Ispričao je o sastanku u mjesnoj zajednici Miska Glava kada je Taranjac pokušao ući, ali da su u njega uperili puške i kazali da “ide gore i štiti muslimane i Srbe”. Dodao je kako optuženi nije bio član Srpske demokratske stranke.

Svjedok je rekao kako je u julu 1992. bio na punktu u Miskoj Glavi kada su žene i djeca došli na to mjesto. Ispričao je kako je s drugim pripadnicima policije otišao u selo, te su izveli ljude iz šume na jednu livadu.

“Došao je po njih kombi i sproveo ih u Dom u Miskoj Glavi. Kombi je vozio Rade Zekanović, policajac iz Ljubije”, izjavio je svjedok i naveo da je čuo da su u šumi pronašli bombe i oružje.

Sutradan pored punkta su, kako je dalje ispričao, dva autobusa iz Miske Glave otišla prema Ljubiji, te da je kasnije čuo za ubistva.

Za Taranjca je svjedok kazao da je imao veliki autoritet kod ljudi, jer su mu vjerovali da im se ništa neće desiti. Naveo je i kako je komandir stanice policije u tom periodu bio Dane Bajić.

Protiv Bajića je potvrđena optužnica za zločine u Miskoj Glavi i Ljubiji,  ali je on nedostupan pravosuđu u BiH.

Suđenje se nastavlja 11. marta, kada će Tužilaštvo unakrsno ispitati vještaka Frančeševića.