Zvornik. Foto: BIRN BiH
Svjedok Bogdan Grujić je ispričao da je od marta do 18. decembra 1992. učestvovao u seoskim stražama u zaseoku Grujići u Snagovu. Tada su, kako je rekao, “muslimanske snage” zapalile njegovo selo, kojom prilikom su stradali dvije žene i dva vojnika.
Pojasnio je da je prije toga napustio rezervni sastav milicije jer su muslimani postavljali barikade u predjelima gdje su živjeli na području Snagova. Na pitanja Tužilaštva, svjedok je pojasnio da je i srpsko stanovništvo u svojim selima postavljalo barikade.
Prisjetio se kada su u Snagovo došli pripadnici “Bijelih orlova” iz Srbije, čiji komandant je bio Zoran Obrenović. Za ove pripadnike svjedok je kazao da su se ponašali grubo i da su imali probleme. Prema njegovim riječima, mještani Grujića su tražili od Obrenovića da se vrate na Grujića brdo, gdje su držali straže, što im je on i odobrio.
“Bili su vrlo grubi. Loše su se ponašali. Prijetili su i dešavalo se da su imali neki pritvor u školi za naše ljude. Dva-tri čovjeka su tukli (…) Rade Grujić je bio s nama na Grujića brdu i došlo je njih nekoliko da ga vode u pritvor. Mi nismo dozvolili. Radetu smo dali savjet da se negdje skloni, povuče. I tako je bilo”, ispričao je svjedok i dodao da je čuo da je optuženi Grujić imao problem s autom, jer su mu ga pripadnici “Bijelih orlova” htjeli oduzeti.
Govoreći o dešavanjima u selu Liplje, svjedok je rekao da mu je poznato da je bilo kamiona koji su kupili stanovništvo i da je on bio u jednom od njih. Naveo je da optuženog Grujića tog dana nije vidio i da je čuo da je otišao u Srbiju. Prema njegovim riječima, optuženog ne viđa od polovine maja 1992., te da se vratio 20 do 25 dana kasnije.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je kazao da je on bio u kamionu koji je vozio Obrenović i da su bila dva kamiona. Ne zna ko je bio u drugom kamionu.
“Kamion u kojem sam ja bio išao je do škole. Oko 40 do 50 ljudi je tu bilo. Ljudi su ostali na putu, išli su prema Zavidovićima. Kad se rat završio, saznao sam šta je bilo s tim ljudima”, naveo je svjedok.
Rekao je da je optuženi Grujić ostao s njima do decembra, a kako je čuo, poslije je otišao u Srbiju, potom u Njemačku i Švedsku. Prema njegovim riječima, optuženi je dolazio tokom rata, ali nije bio vojno angažovan.
Za optuženog je kazao da nije imao nadimak i da nije čuo da ga neko zove “Radoslav” i “Radiša”. Prisjetio se da je optuženi u februaru ili martu 1992. imao tešku saobraćajnu nesreću, a na upit kako je poslije toga držao stražu, svjedok je odgovorio: “Kako je morao.”
Grujić je optužen da je, u svojstvu pripadnika čete Snagovo Teritorijalne odbrane Zvornik, silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Liplju, gdje se nalazio zatočen veliki broj civila bošnjačke nacionalnosti. Na teret mu je stavljeno da je počinio zločin u periodu od aprila do kraja jula 1992., u vrijeme širokog i sistematičnog napada.
Naredno suđenje je zakazano za 15. decembar.
