Nehru Ganić. Foto: BIRN BiH
Svjedok Ismet Salčinović ispričao je u Državnom sudu da je do maja 1992. godine bio komandant opštinskog Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Breza, kada podnosi ostavku, te na njegovo mjesto dolazi optuženi Nehru Ganića.
On je kazao da je u okviru Štaba postojao odred “Sretno“, kojim je, na prijedlog Ganića, komandovao optuženi Džemal Hadžić.
Prema tvrdnjama svjedoka, početkom sukoba u Ilijašu, u Brezu su počeli dolaziti ljudi iz Ilijaša koji su im pričali o tamošnjim dešavanjima, te je Hašim Spahić, komandant TO Ilijaš stalno tražio pomoć da se suprotstavi napadima srpske strane.
“Kao ispomoć, došla je jedinica TO-a Kakanj, jer su oni jedini zadržali oružje koje su imali prije rata, dok smo mi predali Jugoslovenskoj narodnoj armiji“, rekao je svjedok, te dodao da se ova jedinica potčinila odredu “Sretno“, koji je izmješten na Vlahinje.
Svjedok je ispričao da ništa nije znao o pripremanju akcije 10. juna 1992. godine na selo Čemerno, te je sutradan otišao kod Ganića da mu objasni šta se dešava.
“Nehru je rekao da se to čuvalo u tajnosti i da je akcija uspješno izvedena“, rekao je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je rekao da je komandant Opštinskog štaba TO-a Ilijaš bio odgovoran za akciju na Čemernom, jer to nije u zoni odgovornosti TO-a Breza.
Za učešće u napadu na Čemerno optuženi osim Hadžića i Ganića su optuženi bivši pripadnici Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije – Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Drugi svjedok Državnog tužilaštva Mirsad (Fadil) Bešlija kazao je da je vojno angažovan prvo kao stražar na seoskim stražama, a potom u Teritorijalnoj odbrani, kojom je komandovao optuženi Mirsad Bešlija. Rekao je da je komanda bila u Brezi, a ispostava u selu Korita.
On je naveo da je dan uoči akcije ispred kuće vidio grupu vojnika u maskirnim uniformama, koji su rekli da su iz Kaknja, te da su otišli prema školi u Koritima.
Svjedok je rekao da nije ništa znao o planiranju ni provođenju akcije na Čemerno, a naknadno je, posredstvom medija saznao za dešavanja u ovom selu, što Vijeće nije dopustilo da iznosi.
Odgovarajući na pitanja braniteljice Lejle Čović, svjedok je kazao da su seoske straže samovoljno organizovali, da su one bile do juna 1992. godine, te da optuženi Mirsad Bešlija nije izdavao nikakva naređenja.
Suđenje se nastavlja 30. novembra.
