Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Svjedočeći na poziv Odbrane Andrije Bjeloševića, Dragomir Marković je rekao da je bio inspektor u Centru službi bezbjednosti (CSB) Banjaluka i da je u ljeto 1992. sa kolegama poslat u Teslić kako bi procesuirali grupu uhapšenih lica.
“Vidjeli smo deset do petnaest lica u uniformama. Vidno su bili povrijeđeni po licu, rukama. Prvo smo obezbijedili doktora, onda je uslijedilo saslušanje”, kazao je Marković svjedočeći video-vezom iz Suda u Bijeljini.
Naveo je da su tu grupu, koju su zvali “Miće” i za koju je saznao da je s područja Doboja, uhapsili i razoružali pripadnici vojske i Državne bezbjednosti. Svjedok je rekao da su “Miće” poslali u pritvor u Banjaluci, a da su oni ostali u Tesliću mjesec i da je na kraju podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu u Tesliću.
Izjavio je da se u istrazi nije pominjalo ime Andrije Bjeloševića.
“Niko nije pominjao ime Bjeloševića”, kazao je Marković.
Na pitanja tužioca Edina Muratbegovića, svjedok je rekao da je prijava obuhvatala veći broj krađa, kao i silovanje, a da ratnih zločina nije bilo.
Kazao je da je bilo riječi i o ubistvima više od 20 ljudi u Stanici policije u Tesliću i da je novi načelnik rekao da će vidjeti s Banjalukom da otvore i tu istragu, ali da do toga nije došlo. Izjavio je da se u okviru istrage nije pominjalo ni ime Milana Savića.
Tužioca je interesovalo da li su tada istraživali ko je tu grupu poslao u Teslić, na šta je Marković kazao da su se bazirali na djela. Muratbegović je prigovorio iskazu svjedoka jer smatra da nije relevantan.
Bjelošević je optužen s Borislavom Paravacem i Milanom Savićem za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i progonu bošnjačkih i hrvatskih civila s područja Doboja i Teslića. Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog CSB-a, a Savić njegov zamjenik.
Na poziv Odbrane Bjeloševića saslušan je i Hasib Hadžić, koji je bio zamjenik komandira za saobraćaj Stanice milicije u Doboju. Rekao je da je s porodicom živio u Brijesnici Velikoj i da je rano ujutro 3. maja 1992. krenuo za Doboj u bolnicu sa suprugom i sinom koji je bio bolestan.
Ispričao je da mu je na jednom od punktova rečeno da je Doboj pao i da ne ide, ali da je on morao nastaviti, i da su uz pomoć nekih ljudi uspjeli stići do bolnice. Naveo je da na mjestima na kojima je bio zaustavljan, nije bilo policije, već lica u vojnim uniformama, a neki su pričali ekavicom.
Kazao je da je, kako bi se mogao vratiti kući, krenuo kod tadašnjeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Obrena Petrovića, ali da ga nije našao, pa je otišao kod načelnika CSB-a Andrije Bjeloševića.
“Tražio sam da mi pomogne da izađem iz Doboja. Rekao je da nije u njegovoj moći, da pokušam negdje da se smjestim dok se ne smiri”, prisjetio se Hadžić.
Dodao je da je pitao Bjeloševića da mu pomogne da dođe barem do prvog punkta, što je on prihvatio i nazvao nekoga. Kazao je da je krenuo nazad i da su ga ponovo zaustavili govoreći da ne znaju nikakvog “načelnika ni Bjeloševića”. Kako je ispričao, naišao je jedan policajac koji ga je vidio kod Bjeloševića, i nekako je prošao.
Suđenje se nastavlja 14. novembra.
