Šatara i ostali: Premlaćivanje pa onda saslušanje u Policijskoj stanici

Svjedok Smail Jusić ispričao je kako je krajem juna 1992. u selo Ljubina, udaljeno tri kilometra od Donjeg Vakufa, došla vojska i uhapsila sve muškarce koje je našla van kuća.

“Ja sam kopao kukuruz sa sinom i samo je na nas zapucalo. Sin je pobjegao u šumu, a mene su uhapsili”, kazao je svjedok te dodao kako je s još šest muškaraca odveden pred Policijsku stanicu u Donjem Vakufu.

Nije se svjedok mogao sjetiti koga je vidio ispred Policijske stanice, pa mu je tužitelj Oleg Čavka predočio iskaz iz istrage u kojem je naveo: “Ispred Policijske stanice sam vidio Jovana Šataru i Sekulu Šišića, bili na spratu”, nakon čega je svjedok rekao da je to tačno, te da je Šataru poznavao iz viđenja.

Prema njegovim riječima, ispred Stanice policije im je kazano da dignu ruke iznad glava, okrenu se prema zidu te kleknu na koljena.

“Tri vojnika su došla i počela nas tući nogama, puškama, kundacima, čim su stigli udarali su nas. A onda su se svako pola sata mijenjali, pa ovi drugi nastave”, ispričao je svjedok.

Prisjetio se da je, dok su vojnici pravili pauze da se odmore od tuče, jednog molio da ode do kontejnera da obavi nuždu, što mu je dozvolio, a nakon toga, kako je rekao svjedok, taj vojnik je iz smeća izvadio knjigu, koja je bila nagorjela, i tjerao ga da je jede.

Kazao je kako se sjeća da je neko otvorio prozor na zgradi policije i rekao vojnicima: “Tucite ih dok im bubrege ne odvalite”, te da su ih nakon toga uvodili na ispitivanja u zgradu policije.

“Saslušavao nas je Miodrag Đurđić, psovao nam ‘majku balijsku i ustašku’, te tjerao da potpišemo papir kojim se dobrovoljno odričemo svoje imovine”, kazao je svjedok.

Nakon ispitivanja, svjedok je naveo da su ih odvezli u prostor butika u blizini Policijske stanice, a nakon tri dana prebacili u vojni magacin iza zgrade policije, gdje ostaju desetak dana, a potom ih prebacuju u magacin “Vrbas-prometa”.

Nakon što ga je tužitelj Čavka podsjetio na raniji iskaz, svjedok je potvrdio da ih je optuženi Jordan Ilić odvezao iz vojnog magacina u “Vrbas-promet”, odakle je razmijenjen početkom septembra 1992. godine.

Odbranu Sekule Šišića zanimalo je zašto svjedok tokom davanja jednog od ranijih iskaza nije spominjao optuženog, ali se Jusić nije mogao sjetiti detalja.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret su im stavljeni protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Svjedok Mihdet Begović je s porodicom živio u selu Oborci na području Donjeg Vakufa, a nakon eksplozije mosta početkom maja 1992., prema njegovim riječima, on se s muškarcima povukao u šumu, dok su porodice otišle za Travnik.

Ispričao je svjedok kako ih je policija uhapsila krajem augusta 1992. u šumi, na punktu na glavnoj cesti su im svezali ruke špagom, a potom ih kamionom prevezli u “Vrbas-promet”.

“Tu je već bilo oko 50-60 ljudi. Neki su mi pričali da su ih tukli, ali od kada su počele razmjene, da ih više ne tuku”, rekao je svjedok, te naveo kako je nakon 20 dana zatočeništva razmijenjen i da je otišao za Bugojno.

Suđenje se nastavlja 17. oktobra.