Mjesto obilježavanja godišnjice strijeljanja šest Srebreničana u Godinjskim barama kod Trnova. Foto: BIRN BiH
Na oko 30 kilometara od Sarajeva, u mjestu Godinjske bare kod Trnova, u julu 1995. godine pripadnici jedinice “Škorpioni” videosnimkom zabilježili su strijeljanje šest Srebreničana. Najmlađa žrtva ovog zločina je Azmir Alispahić, koji je imao 16 godina, a najstarija Sidik Salkić, koji je ubijen u 36. godini života. Pored njih, tada su u Godinjskim barama kod Trnova ubijeni Safet Fejzić, Smail Ibrahimović, Dino Salihović i Juso Delić.
Polaganjem cvijeća na mjestu stradanja i vjerskim programom, članovi porodica ubijenih, rodbina i prijatelji obilježili su 28 godina od počinjenja zločina na stratištu na kojem još uvijek nema spomen-obilježja.
Erna Klančević, sestrična Azmira Alispahića, kaže da, i pored postojanja videosnimka, i dalje se negira genocid te se pita šta još treba da se desi da bi se ovaj zločin priznao. Kako kaže, na mladima ostaje da dolaze na ovo mjesto i opominju.
“Evo, 28 godina poslije stradanja, mi i dalje nemamo obilježja, nema ništa osim ovih slika koje familija najbliža donese, stavi, proučimo Fatihu i to je to. Ja se nadam samo kad majke naše, starije nene, presele, da ovo niko ne zaboravi, da se i dalje dolazi, da se obilazi, da se opominje. Ja se nadam, pomoću toga da mi možemo donijeti neko pomirenje u svijetu i bolju budućnost za sve nas”, kaže Klančević.
Sestra najstarijeg ubijenog na ovom mjestu, Berizeta Pitarević se prisjetila videosnimka koji nije mogla gledati. Kaže da se trudila da taj snimak sakrije od svoje majke, koja je preselila 2017. godine.
“Kad se snimak pojavio, to je bilo veoma teško i svake godine sve teže. Kad moramo to preživjeti (…) Ja mislim da ovo nikad ne treba zaboraviti, ovo što se desilo. Nisu samo ubijeni njih šest, toliko ljudi. Nije samo u Srebrenici, nego svugdje. I u Zvorniku, u Bratuncu 1992., u Foči, u Prijedoru. Svugdje su izginuli, ali se teško nositi sa ovim bolom”, navodi Pitarević.
Vahida Delić, kojoj je ubijen suprug Juso u 25. godini života, kaže da su u više grobnica pronađeni dijelovi njegovih posmrtnih ostataka i da godinama iskupljaju kost po kost. Prema njenim riječima, spomen-obilježje bi pomoglo u sprečavanju zaborava.
“Ja ne tražim ništa, samo tražim običan spomenik koji nema ništa uvredljivo, da se ovdje postavi, da se zemlja zakupi. Jer ovdje je historija, ovdje je priznat zločin u internacionalnom sudu u Haagu. Samo da znaju sutra – moje unuče kad mene ne bude bilo, kad drugih sestara, braće ne bude bilo, da njihova djeca i unučad znaju za ovo mjesto”, dodaje Delić.
Kada Hotić kaže da se svake godine dolazi na ovo mjesto, gdje su “Škorpioni” ubili šestoricu mladića i muškaraca.
“I još snimali, pa smo gledali. Pa njihove porodice i dan-danas nose te slike… ali nisu to bila samo šestorica. Kamion momaka je odvučen, ne znamo gdje su ostali pogubljeni. Ali mi ćemo se sjećati i mi ćemo pričati”, zaključuje Hotić.
U maju ove godine Haški sud je pravosnažno osudio bivše rukovodioce Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 15 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u šest općina, među koji je i zločin u Trnovu.
Presudom Višeg suda u Beogradu, četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.
U Hrvatskoj su također bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović osuđeni na po 15 godina zatvora zbog zločina kod Trnova.
