Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH
Slaviša Crnogorac je izjavio da je bio vojno angažovan u mjesnoj zajednici Bioča, gdje je u junu 1992. stigao poziv da po tri vojnika iz svake čete dođu u komandu u Stari Ilijaš jer trebaju ići u Lješevo.
Kako je naveo svjedok, ispred komande su kamionima prevezeni do ulaska u selo Lješevo, gdje je vidio optuženog Draškića.
“Ranko nas je dočekivao i raspoređivao gdje da idemo, kako bi osigurali liniju”, kazao je svjedok i dodao da optuženog poznaje cijeli život.
Svjedok je ispričao da su tu ostali do mraka, te da je došlo još vojske, koja je tu ostala, a da su se oni vratili.
“Mi nismo dobili naređenje od Draškića da uđemo u selo. Mi selo nismo ni vidjeli, ali smo čuli pucnjavu”, rekao je svjedok.
Draškićev branilac Miodrag Stojanović upitao je svjedoka kakav je optuženi bio, na što je on kazao da je bio veseo, druželjubiv i da nikada nije bio nacionalista.
Draškić je optužen sa Savom Manojlovićem da su u svojstvu pripadnika Interventnog voda Teritorijalne odbrane Srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna 1992. učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila, te odvođenju oko 100 muškaraca, žena i djece u Podlugove.
Na poziv Odbrane optuženog Manojlovića svjedočila je Radmila Marić, koja je cijeli rat živjela u Ilijašu, a koja je negirala navode iz iskaza svjedoka Državnog tužilaštva da je bila u Lješevu, da je ispitivala zarobljenike te bila naoružana pištoljem.
“Nikada nogom kročila nisam u Lješevo, a kamoli ispitivala bilo koga”, rekla je svjedokinja.
Suđenje se nastavlja 29. marta.
