Sead Čorbo ispričao je kako je zatvor u Hrasnici, u kojem je radio kao čuvar, bio smješten u zgradi prema Kovačima, te da su u podrumskim prostorijama bili zatvorenici Srbi, Bošnjaci i Hrvati i da je bilo žena. Naveo je da su na ulazu bila metalna vrata, te da u zatvor nije mogao ući bilo ko, samo vojna policija kada bi doveli zatvorenika. Upravnik zatvora, prema riječima svjedoka, bio je izvjesni Zijo.
Zatvorenici su bili, prema riječima svjedoka, oni kod kojih su nađene radiostanice, oružje… Voda i hrana u zatvoru su bile obezbijeđene, dok struje nije bilo uvijek. Svjedok je kazao da su zatvorenici odvođeni na radove, a da su čuvari imali jasan zadatak.
“Nama je [upravnik] govorio: ‘Vaš zadatak je da ih odvedete i dovedete žive i zdrave’”, rekao je svjedok.
Dok je odvodio i dovodio zatvorenike, kako je Čorbo posvjedočio, nije bilo stradanja, ali je čuo od drugih čuvara da je pala granata na mjesto gdje su bili radovi, te da su neki poginuli, a neki pobjegli.
Tužiteljici Zorici Đurđević svjedok je potvrdio da nikada u prostorijama pritvora nije viđao optužene Fikreta Prevljaka i Vahida Alađuza.
Prevljak i Alađuz su optuženi s Enesom Zukanovićem, Emirom Redžovićem, Mustafom Gegajem, Mujom Vatrešom, Vahidom Muharemovićem, Mirsadom Tuzlakom i Senahidom Godinjakom za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Prevljakovoj braniteljici Mirni Avdibegović je svjedok potvrdio da je granatiranje bilo konstantno, uz otežano kretanje, zbog čega je bila potreba za kopanjem tranšeja, i da su prostorije u kojima su boravili zatvorenici bile u odgovarajućim, higijenskim uslovima. Potvrdio je i da zatvorenici nisu samo kopali, već da su cijepali drva i istovarali humanitarnu pomoć.
Svjedok Edin Čolpa, nekadašnji čuvar, rekao je da su u zatvoru boravili i Bošnjaci koji su činili krivična djela, te pripadnici Armije Bosne i Hercegovine. Ispričao je da je vodio zatvorenike po čitavom ratištu od Kotorca do Stojčevca.
“Pretežno su čistili tranše, malo kopkali i brali jabuke”, rekao je svjedok.
Opisao je da se Služba vojne bezbjednosti nalazila na spratu u istoj zgradi i da je Alađuz bio načelnik. Svjedok nije znao kako se određivalo ko će ići na kopanje, ali su išli “Srbi i ko je bio sposoban”.
Rekao je da je optuženi Prevljak došao u prostorije zatvora, neposredno pred Bajram, kako bi se pustili oni koji nisu “ubice”.
“Doslovno je rekao: ‘Okupajte se, budite dobri’”, kazao je svjedok.
Potvrdio je advokatici Avdibegović da su brojni civili ranjeni usljed granatiranja, te da su podrumske prostorije bile zaštićene. Hrana zatvorenicima, kazao je, bila je ista kao kod stražara. Crveni križ je posjećivao zatvor redovno, te razgovarao sa zatvorenicima i čuvarima.
Advokatici Edini Rešidović je svjedok potvrdio da je teško ranjen u ruke i noge od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske s Ilidže, te da je cijeli prostor slobodne ilidžanske teritorije bila prva borbena linija jer je stradanja bilo na svakom koraku.
Suđenje se nastavlja 20. oktobra.
