Donji Vakuf. Foto: BIRN BiH
Kasim Šutković rekao je da je živio s porodicom u selu Šutkovići, koje je napadnuto u junu 1992. godine. On je naveo da je prilikom napada među vojnicima vidio neke od komšija i da je uspio da pobjegne u šumu i napusti to područje. Saznao je da se njegov otac skrivao u jednoj kući, umotan u vunene dušeke, i da je u kuću bačena bomba.
“Ostao je bez oka, dio lica mu je nastradao”, kazao je Šutković, koji je tada imao 16 godina.
On je dodao da je sestra odvela oca iz sela, a da su poslije došli po njega. Od sestre je čuo da je Nenad Svemir odveo oca u Policijsku stanicu zajedno sa rođakom Ahmetom Hadžićem.
“Dolje, po priči Ahmeta, počeli su ih tući… Tu je otac ubijen”, rekao je svjedok, dodavši da je čuo i za Jordana Ilića.
Na pitanja branioca Petka Pavlovića da li mu je Ahmet pričao da je Ilić stajao prilikom tuče ili je tukao, Šutković je kazao da to pita Ahmeta. Pavlović je rekao da tvrdi da mu Ahmet to nije pričao.
Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Svjedok Borislav Pašalić je ispričao kako je iz stana u Donjem Vakufu odveden s ocem u policiju, odakle su prebačeni u skladište “Vrbas prometa”. Naveo je da je tu bio zatvoren 84 dana sa oko 80 ljudi.
“Policija je čuvala, dvojica stražara”, kazao je Pašalić.
On je rekao da, dok je on bio, nije bilo fizičkog zlostavljanja. Naveo je da im nije bilo omogućeno da se okupaju za ta 84 dana, a da su nuždu vršili u kante u prostoriji u kojoj su bili zatvoreni.
Suđenje se nastavlja 11. aprila.
