Šatara i ostali: Višednevno premlaćivanje u “Đuđinoj kući”

Mustafa Šećibović je posvjedočio da je radio u pekari u Donjem Vakufu do samog početka rata. Nakon što je most podignut u zrak, a pekara devastirana, sa kolegom je u maju 1992. počeo izvlačiti ugalj iz kuća za potrebe pekare.

Jednom prilikom je sa Slobodanom Lakićem naišao izvjesni Đukić, čije ime ne zna, a koji je prije rata radio u policiji. Potom je izvadio pištolj, udario ga po glavi te su mu stavljene lisice, nakon čega su privedeni policiju, kada je rečeno: “Evo vam zelena beretka“ te su ga počeli šutati nogama i rukama.

Ispričao je da ga je Lakić u zgradi policije odveo u donju prostoriju, stavio mu lisicu na desnu ruku, te ga zavezao za radijator, a potom ga, između ostalog, udarao i po nogama, leđima, glavi, tabanima te ramenima.

Nakon toga je prebačen u “Đuđinu kuću“, gdje je bio zaključan sa još nekoliko lica, a pripadnici vojske ili policija su ga tukli.

“Prvu noć je bilo po nogama – šuta te, udara… jedan navrat traje pola sata“, pojasnio je Šećibović dodavši da ga je puna tri dana tukao Đukić.

Četvrti dan je prebačen u “Vrbaspromet” gdje se nalazilo 200 civila, a uslovi su bili nikakvi. Dodao je da je imao posljedice – prst je bio slomljen, lice krvavo, leđa modra, a medicinske pomoći nije bilo.

U “Vrbasprometu” je svjedok proveo dva i po mjeseca, nakon čega je razmijenjen.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, Šećibović je kazao da nema ljekarsku dokumentaciju jer se to sve desilo prije 30 godina te da, i ako je dobio papire u Šibeniku gdje je pregledan, ne zna gdje su.

Kazao je da su u “Vrbasprometu” bili prozori te potvrdio da su bili viši od dva metra. Rekao je da je po Makija i Miću došao Tanasić zvani Tana, koji ih nije tukao, stavljao im povez na oči ili ih vezao.

Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.

Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.

Mehmed Burgić je posvjedočio da je zbog maloljetne djece prešao u kuću svoga punca nakon što je dignut most 30. aprila 1992., gdje je bio do 7. jula, kada on sa grupom ljudi pokušava bježati prema Bugojnu, ali su ih zaustavili naoružani ljudi.

“Došli smo na jednu livadu i naredili su da legnemo potrbuške. Bilo je tu ljudi s kokardama, čuli smo da dolazi neko koga zovu ‘komandir’, prijetili su da će nas zaklati, komandir je tjerao sve koji su nam prilazili“, ispričao je Burgić.

Ispričao je kako je došao Jordan Ilić, za čije ime je saznao nakon što mu je rekao Safet Bibić, a koji ih je zavezao žicom, te su ubrzo smješteni u motel “Komar“. Nakon toga je stiglo policijsko auto u kojem su bili Jovica Kunovac Mačak i Boško Bilić, koji ga je udario.

U nastavku je posvjedočio kako su došli u stanicu milicije, gdje su ih pretresali. Naveo je da je tom prilikom Boško Bilić kod Safeta Bibića pronašao bombu i da je tada čuo tupe udarce.

“Poslije mi je prišao Boško Bilić i insistirao da kažem otkud bomba kod Safeta Bibića, ali ja nisam znao“, kazao je svjedok i dodao kako su bili teži udarci kada je Boško Bilić udarao palicom.

U toj prostoriji su bili Mustafa Šećerović i Alija Neretljak koji su mu kazali da se nalaze u “Đuđinoj kući”.

Kako je ispričao, Stolo Subašić ga je izveo 9. jula u stanicu policije. Nije poznavao onog koji ga je ispitivao. Nakon što je pročitao zapisnik u kojem se navodi da je pošao sa Safetom Bibićem za Travnik da se naoruža kako bi se borio protiv srpskih vlasti, odbio je potpisati zapisnik. Nakon toga su ga tukli jer nije potpisao izjavu.

Nakon što je dobio 30-ak udaraca po dlanu, odlučio je potpisati izjavu jer je mislio da će podleći, a bio je i puno iscrpljen. Poslije su prebačeni u “Vrbaspromet”, a 16. septembra je razmijenjen.

Kazao je da misli da je Miću i Makija, koje poslije nije viđao, izveo Jordan Ilić, za kojeg je poslije čuo da se tako zove.

Na pitanja Odbrana, potvrdio je da su u “Vrbaspromet” povremeno porodica i prijatelji donosili hranu. Dodao je da je moguće da je Bibić ponio bombu kada su krenuli iz Donjeg Vakufa.

Nakon što mu je Odbrana ukazala na razliku u iskazu, svjedok je izjavio da je njega tukao Saša zvani Rambo, a da je Bibića udarao Bilić. Ukazano mu je i da je 2018. izjavio da je Bibić poznavao Jovicu Kunovca, nakon čega je svjedok kazao da je Bibić bio logoraš te da je moguće da je od njega saznao i za Bilića. Dodao je i da za vrijeme boravka u “Đuđinoj kući” nije vidio da je dolazio Jordan Ilić.

Nastavak suđenja zakazan je za 14. mart.