Šatara i ostali: Zatočenici krvavi dovođeni u magacin TO-a
Janko Ljubos, koji je tokom 1992. godine obavljao dužnost svećenika u Bugojnu, izjavio je kako mu je u crkvu došao Niko Barišić i ispričao da je bio zarobljen u Donjem Vakufu.
Svjedok je naveo da je Barišić zajedno s još nekoliko članova porodice i familije živio u naselju Brdo, koje se nalazi između Bugojna i Donjeg Vakufa.
“Sa Nikom sam razgovarao iz znatiželje, osjećao sam potrebu da pomognem tim ljudima, ali i da zabilježim šta se tamo dešavalo”, rekao je svjedok.
On je naveo kako mu je Barišić ispričao da ga je srpska vojska zarobila, da su ga “vezali uz banderu”, te zapalili vatru oko njega. Nakon toga, po svjedočenju Ljubosa, Barišić je odveden u logor u Donjem Vakufu, odakle je razmijenjen u Bugojno.
“Kasetu imam, a predao sam je i policiji i tužilaštvu, te još nekim prijateljima, otprilike mislim da ima 20 kopija”, kazao je svjedok.
Videokasetu razgovora s Barišićem, Državno tužilaštvo će uložiti kao dokaz.
Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, kao i Zdravko Balaban, u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, i Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Drugi svjedok Državnog tužilaštva Mladen Petrović naveo je kako se sam predao policiji u Donjem Vakufu 19. maja 1992. godine, nakon što su mu dva dana ranije odveli sina Miroslava. Tada su ga, kako je napomenuo, zatvorili u magacin Teritorijalne odbrane (TO), gdje je zatekao svog sina, potom Ćamila Zahiragića i još sedmoricu muškaraca iz naselja Oborci.
Svjedok je naveo kako su iz magacina TO-a izvodili ljude i vodili u podrum Đuđine kuće gdje su ih tukli.
“Nisam vidio kako ih tuku, ali sam vidio kakvi su kada ih dovedu – krvavi, tučeni”, naveo je svjedok te dodao kako je kroz prozor vidio tijela pretučenih Jusufa Omeragića i Abdulrahmana Softića zvanog Suljo, kako leže na betonu između zgrade policije i kontejnera, odakle su ih odvezli negdje.
“Potom je došla Srpkinja u narodnoj nošnji i svađala se s njima, tražeći da izvade tijela ljudi iz vode”, prisjetio se svjedok te dodao kako je kasnije čuo da se radi o tijelima Omeragića i Softića.
Nakon 40 dana, odvedeni su u skladište “Vrbas prometa”, gdje je svjedok ranije radio, i tu su, kako je ispričao, uslovi bili malo bolji. On je dodao kako je Milorad Đurkić bio glavni u tom logoru, te da je jedne prilike išao kod njega na razgovor.
“Molio sam ga da mi pusti sina, a da ću mu dati 5.000 njemačkih maraka”, kazao je svjedok, čiji sin je, kako je naveo, helikopterom prebačen u bolnicu u Beogradu, a po povratku u Bugojno je poginuo tokom sukoba Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Svjedok je rekao kako je u Donjem Vakufu nastao pakao kada su u grad došli “Tigrovi”, koji su imali “šarenu vojnu uniformu, oružje i sliku tigra na uniformi”.
Suđenje se nastavlja 14. februara.
