U programu koji je predstavio VSTV-u, Milanko Kajganić je naveo da će smanjiti broj predmeta ratnih zločina – prenošenjem manje složenih predmeta na niža tužilaštva, kao i onih protiv nedostupnih osoba u zemlje boravka – radom na najsloženijim predmetima, ali i da će smanjiti broj neriješenih istraga i prijava u predmetima ranih zločina.

“Tužilaštvo više neće biti ‘opterećeno’ brojem podignutih optužnica, nego isključivo i samo obavezom koja se odnosi samo na rad na najsloženijim predmetima”, stoji u programu rada.

Državno tužilaštvo je, prema Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, obavezno raditi na najsloženijim predmetima, dok bi se manje složeni trebali proslijediti entitetskim i Tužilaštvu Brčko distrikta. Međutim, više od dvije godine od kada je usvojena, Vijeće ministara nije imenovalo nadzorno tijelo koje bi, između ostalog, pratilo ove predmete, a sagovornici unutar pravosuđa su nedavno za BIRN Bosne i Hercegovine izrazili sumnju da će ovi predmeti biti okončani u roku koji ovaj dokument predviđa.

Prije nego što je imenovan na poziciju glavnog tužioca Državnog tužilaštva, Milanko Kajganić je predstavljajući svoj program Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSVT) kazao da će fokus biti ispunjenje ciljeva Revidirane strategije, ali se osvrnuo i na nedostupne osobe.

“Ključni problem jeste da se trećina predmeta odnose na lica koja su nedostupna bh. pravosuđu. Mi u tom dijelu pokušavamo, koristeći podršku kancelarije Međunarodnog mehanizma za krivične sudove, da uspostavimo i unaprijedimo regionalnu saradnju ”, rekao je tada Kajganić.

“Nedosljedna“ regionalna saradnja

Milanko Kajganić. Foto: BIRN BiH

Misija OSCE-a u BiH se u svom posljednjem izvještaju “Utrka sa vremenom – napredak i izazovi u provođenju Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina“ osvrnula na problem što je 35 posto osumnjičenih, koji čekaju procesuiranje u Tužilaštvu BiH, nedostupno državnim pravosudnim organima te se preporučuje poboljšanje regionalne saradnje.

“Nažalost, od usvajanja Strategije, izostala je stvarna i dosljedna saradnja. Usprkos naletu optimizma izazvanog potpisivanjem sporazumâ o tužilačkoj saradnji između institucija država u regionu i posljedičnih uspjehâ u nekim poznatim predmetima, regionalna saradnja bi se eventualno mogla opisati kao nedosljedna“, navodi se u izvještaju.

Neki predmeti s Državnog suda su na dugom čekanju zbog neefikasne regionalne saradnje i jer se optuženi nalaze u susjednim zemljama, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Pravni stručnjaci sa kojima je BIRN razgovarao, smatraju da je neophodno staviti fokus na slučajeve u kojima postoje dokazi i da ih treba procesuirati što prije, kako zbog činjenice da je sve manje svjedoka, tako i jer osumnjičeni dolaze u pozne godine.

Advokatica Tatjana Savić pozitivnim ocjenjuje što Srbija u posljednje vrijeme vrši preuzimanje krivičnog gonjenja, ali kaže i da je očigledno da to nije slučaj sa Hrvatskom, te bitnim smatra što je podignuto nekoliko optužnica po osnovu komandne odgovornosti.

“Iz ishoda tih postupaka ćemo vidjeti kakav je kvalitet dokaza u tim predmetima. Očigledno je da su se godinama pretežno procesuirali direktni izvršioci, dok je komandni kadar uspješno izbjegavao odgovornost, što zbog teškoće dokazivanja, što zbog lošeg kvaliteta optužnica i dokaza. Za očekivati je da takvih predmeta bude sve manje, imajući u vidu starosnu strukturu osoba koje su bile na odgovornim funkcijama prije trideset godina“, kazala je Savić.

Advokatica Sabina Mehić podvlači da se iz godine u godinu primjenjuje isti šablon, odnosno da se najviše optužnica podiže u decembru, što može, prema njenim riječima, ukazivati na činjenicu da se radi o ispunjenju tužilačke norme.

Evidentno je, kako kaže Mehić, da se jedan predmet razdvaja u više pojedinačnih, “pa se jedan optuženi procesuira u ovoj godini, a drugi u narednoj godini iako se radi o istom događaju.“

“Odgovornost za broj optužnica, a što je još važnije za kvalitet istih, leži samo na Tužilaštvu“, dodala je ona.

Dvije optužnice za Dobrovoljačku

Ejup Ganić. Foto: BIRN BiH

Optužnica protiv državljanina Srbije Miomira Jasikovca, nekadašnjeg komandira čete Vojne policije Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) zbog genocida u Srebrenici, koju je nedavno potvrdio Sud BiH, tereti ga da je od 13. do 15. jula 1995. svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) čiji je plan bio da zatvore i po kratkom postupku pogube vojno sposobne muškarce iz srebreničke enklave, a žene, djecu i starce prisilno premjeste i na taj ih način unište kao grupu.

Ranije istraživanje BIRN-a BiH ukazalo je da je Jasikovac jedan od komandira Vojne policije koji su izbjegli odgovornost unatoč dokumentima, nalazima vještaka i iskazima svjedoka o njegovom prisustvu na stratištima.

Protiv nekašnjeg komandira autovoda Prve lake rajlovačke brigade VRS-a, Mileta Stojanovića, nastanjenog u Gornjem Milanovcu, podignuta je optužnica koja ga tereti da je sudjelovao u nezakonitom zatvaranju civila bošnjačke nacionalnosti u sarajevskom naselju Rajlovac. Među nedostupnim optuženim su Marinko Vidović i Pero Vujović, koji se terete za ubistva civila u Lješevu kod Ilijaša te Miodrag Đurkić, koji se tereti da je bio upravnik zatočeničkog objekta “Vrbaspromet“ u Donjem Vakufu gdje je bilo zatvoreno oko stotinu civila nesrpske nacionalnosti.

Za zločine počinjene na području Foče je optužen državljanin Srbije Miroslav Pjano, dok su za zločine na području Kotor-Varoši optuženi Mirsad i Nijaz Smajić, obojica nastanjeni u Hrvatskoj.

Najviše pažnje javnosti je privukla optužnica protiv nekadašnjih političkih, vojnih i policijskih funkcionera Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahir Žiške za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i civila 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, te je nedoavno u ovom predmetu počelo i suđenje.

Nekoliko mjeseci kasnije, Tužilaštvo je optužilo i Kerima Lučarevića da u svojstvu komandanta Vojne policije nije preduzeo nužne mjere da kazni počinioce ubistava i spriječi zlostavljanje zarobljenika.

Optužnice su podignute protiv Nikole Koprivice za ubistva u sokolačkom mjestu Novoseoci, Andrije Bjeloševića zbog zločina u Derventi, Milenka Samardžije i Koste Stanića za zločina na području Bijeljine, potom Zorana Neškovića, Pante Pantovića, Slaviše Đerića, Nenada Ujića i Pere Despeta zbog zločina u Rogatici te Aleksandra Grčića zbog zločina u Gacku.

Presude za učešća u ubistvima

Predrag Bastah. Foto: Sud BiH

Državni sud je tokom 2022. godine osudio ukupno 26 osoba na blizu 300 godina zatvora, od čega je njih 12 pravomoćno osuđeno na 108 godina zatvora. S druge strane, ukupno je oslobođeno 28 osoba, od kojih 19 pravomoćno, dok je u odnosu na četiri osobe odbijena optužnica za zločine u Brčkom u obrazloženje da se radi o već presuđenoj stvari.

Najveća pravosnažna kazna – 20 godina – izrečena je Predragu Bastahu koji je proglašen krivim za učešće u ubistvu više od 30 civila bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Mračnice na području Vlasenice 1992. godine. S obzirom na to da je u ranijem predmetu zbog više zločina počinjenih u Vlasenici osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora od 22 godine, Bastahu je izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 35 godina zatvora.

Nepravosnažnim presudama su na kazne od po 20 godina još osuđeni Momčilo Tešić zbog učešća u stijeljanju Srebreničana na području Vlasenice u julu 1995. te Dušan Ćulibrk zbog učešća u ubistvima civila iz Prijedora na području Bosanske Krupe u ljeto 1992.

Radetu Gariću je Apelaciono vijeće Suda BiH smanjilo kaznu sa 20 na 17 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti u Vlasenici i zločina nad Srebreničanima počinjenim na području ove općine u julu 1995. godine.

Veliko interesovanje izazvala je pravosnažna presuda bivšem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH, Sakibu Mahmuljinu, koji je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina za zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima. Kako se Mahmuljin do 23. novembra 2022. nije odazvao pozivu za uručenje akta kojim se upućuje na izdržavanje kazne zatvora, Sud BiH je izdao naredbu da se za njim raspiše potjernica.

Nakon punih sedam godina suđenja, nepravomoćno su osuđena sedmorica bivših pripadnika VRS-a na ukupno 91 godinu zatvora zboga učešće u otmici 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993., koji su ubijeni na području Višegrada. Zanimljivo je da su, po nalogu Suda BiH, dan prije presude uhapšeni optuženi koji su se u postupku branili sa slobode.

Najmanja kazna zatvora izrečena je Damiru Miskinu koji je, po sporazumu sa Tužilaštvom, osuđen na četiri godine zbog silovanja na području Nevesinja 1992., a po sporazumu je na osam godina zbog silovanja na području Foče bio osuđen i Novica Tripkovića, ali je kasnije postupak obustavljen zbog smrti optuženog.

Pažnju javnosti godinama je izazivalo suđenje Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Nerminu Čovčiću, koji su u 2022. nakon višegodišnjeg postupka pravomoćno oslobođeni krivice za ubistvo osam pripadnika JNA u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine.

Oslobađajuća presuda za genocid u Srebrenici potvrđena je bivšim policijskim rukovodiocima Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću.

*Analiza se odnosi na podatke o broju optužnica i izrečenih presuda koje su prikupljeno zaključno sa 28. decembrom 2022. godine