Zijad Srabović i drugi. Foto: Sud BiH
Amir Jusufović je ispričao da je krajem aprila 1992. godine postavljen na poziciju zamjenika komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Lukavcu.
On je u Sudu Bosne i Hercegovine ispričao kako ga je Salem Hodžić, komandant Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Lukavcu, zamolio da ode do kuće Refika Morankića u Modrac te ga pita da li bi robu, materijalno-tehnička sredstva i hranu, koji su kombijem dovezeni pred njegovu kuću, ustupio za potrebe TO-a.
“Došao sam u dvorište njegove kuće, on je bio na terasi, te mu prenio molbu od Hodžića, a on mi je rekao da je on tu robu platio svojim novcem, za svoje potrebe, i da je to njegova imovina, te da je neće ustupiti nikome”, prisjetio se Jusufović.
Svjedok je kazao kako je čuo da su neki ljudi zatvarani u objekat “Klaonice”, ali da nikada tamo nije išao.
Na pitanje tužiteljice Eldine Biuk da li je čuo da su civili zatvarani i na nekim drugim mjestima, svjedok je rekao da nije.
Osim Morankića, optužnica tereti Zijada Srabovića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.
Drugi svjedok Odbrane drugooptuženog, Ivo Mijatović kazao je da ga je Morankić angažovao kao vozača kamiona.
On je ispričao kako je bilo više kamiona, ali da je Morankić predvodio kolonu te omogućavao propusnice.
“Bio je u maskirnoj uniformi i imao je obilježja TO-a, a kada bismo došli u mjesto gdje su bili Hrvati, on bi mijenjao oznake i stavljao obilježja Hrvatskog vijeća obrane (HVO)”, rekao je svjedok.
Mijatović je naveo kako su uglavnom išli u Hrvatsku, te bi tu ostajali po nekoliko dana, dok bi Morankić “završio” robu, koju bi potom vozili za Lukavac.
“Bilo je tu svega, oružja, uniformi, hrane”, kazao je svjedok te dodao kako su nekada ostajali i po 15 dana, a potom robu dovozili do kuće Morankića ili u magacin TO-a u Lukavcu.
Svjedok je naveo da je Morankić imao dva nadimka – Fiko i Babo – te da je postojala Modračka jedinica ili “Fikina jedinica”, koju su činili mještani Modraca, ali da nije čuo za bilo kakva dešavanja u objektu “Klaonice”.
Selim Bešlagić, koji je početkom 1992. bio predsjednik Skupštine općine Tuzla, ispričao je kako je Morankića upoznao te godine nakon donošenja odluke o formiranju rezervnog sastava policije.
“Ja sam razgovarao s vlastima u Lukavcu i rekao im kako nemamo mogućnosti da nabavimo opremu ni oružje, a on mi je rekao kako on to može srediti”, kazao je Bešlagić te dodao da se nakon toga sastao s Morankićem.
Bešlagić je ispričao kako je ta saradnja dobila karakter saradnje civilnih vlasti s vojnim strukturama. On je naveo da je Morankića još jednom vidio tokom rata, ali ovaj put u Jablanici.
“Ja sam bio na putu za Hrvatsku i bila je baš neka gužva, vidio sam Refika i ispričao mu da moram proći, a on mi je rekao: ‘Sjedni, ja ću te provesti’, potom smo sjeli u auto i prošli”, kazao je Bešlagić te se nakon svjedočenja zahvalio Morankiću za sve što je uradio.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. januar 2023. godine.
