Srabović i ostali: Morankić bio zadužen za pratnju konvoja

Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH

Refik Begić je ispričao da je u maju 1992. godine iz kompanije “Kisikana“, u kojoj je radio kao vozač kamiona, poslan u Teritorijalnu odbranu Općine Lukavac, gdje je raspoređen u logistički centar koji je tek bio formiran. Naređenja je, kako je rekao, dobijao od načelnika logistike Mirsada Jusufovića. Refik Morankić je, dodao je, bio zamjenik komandanta za logistiku. Ispričao je da su u Hrvatsku vozili konvoje od nekoliko kamiona sa sodom, ugljem i cementom. Uputstva gdje trebaju voziti dobijali su od Morankića, rekao je svjedok i dodao da je Morankić do rata živio u Hrvatskoj, gdje je imao kuću.

“Morankić je bio zadužen za pratnju. Išao je ispred automobilom“, rekao je Begić, dodavši da su mijenjali oznake na uniformama kada bi prolazili kroz punktove Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Begić je objasnio da su kamioni, nakon istovara, u Hrvatskoj bili pet do deset dana. Hranu i smještaj im je, kako je rekao, osiguravao Morankić.

“Kada on nađe robu, idemo na utovar. On završi papire i onda idemo s njim u Lukavac“, objasnio je Begić, dodajući da se roba istovarala u logističkom centru, te porodičnoj kući Morankića u Modracu, gdje su istovarali šećer, ulje, brašno i naoružanje – što se dijelilo civilima.

Na pitanje tužiteljice Eldine Biuk, Begić je rekao da mu nije poznato šta se dešavalo u objektu “Klaonica“, te da je Morankića slabo viđao u Lukavcu. Na pitanje Nine Karačić-Brković, braniteljice Abida Arapčića, Begić je rekao da je Arapčić jednom prilikom bio u pratnji konvoja u drugoj polovini jula 1992. godine.

Samir Ćosić je ispričao da je polovinom jula 1992. godine otišao jednim od konvoja u Hrvatsku, gdje je ostao do novembra. Rekao je da je u tom periodu radio na izgradnji kuće Refika Morankića u Miholjevcima, dodavši da je Morankić većinu vremena provodio tu, te da je odlazio po materijal u Lukavac. Kada se Ćosić vratio u Lukavac, rekao je kako ga je viđao s vremena na vrijeme, te da je čuo kako je Morankić nabavljao oružje i hranu, zbog čega su ljudi oko njegove kuće u Modracu čekali konvoj.

Na pitanje tužiteljice Biuk da li je čuo za zatvor u “Klaonici“, Ćosić je rekao da je poslije čuo da su tamo bila neka dešavanja.

Enes Ćosić je ispričao da je u maju 1992. godine, kada je izbio rat, bio komandir samostalne manevarske čete “Modrac“, a kasnije komandir voda. Ćosić je rekao da je Morankić, kao pomoćnik komandanta za logistiku, nabavljao opremu, hranu, oružje, cigare, kafu, te dijelio vojsci. On je naveo da se narod skupljao oko Morankićeve kuće kada bi dolazio konvoj, te da su govorili: “Stigao babo”.

Na pitanje Odbrane Morankića, Ćosić je objasnio da je “Klaonica“ bila oko 500 metara udaljena od Fikine kuće, kako je zvao Morankića, te da ga nikada nije vidio blizu tog objekta. Ćosić je negirao da su ono bili “Fikina jedinica“, objasnivši da im je Morankić nabavljao opremu i naoružanje, zbog čega su im željeli pristupiti mnogi ljudi kada su vidjeli šta imaju, te su ih tako počeli zvati. Na pitanje tužiteljice Biuk, svjedok je objasnio da je Morankića tokom rata vidio dva-tri puta kada su dolazili kamioni u Modrac.

Optužnica tereti Zijada Srabovića, Refika Morankića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba TO-a u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Tim sudskih vještaka medicinske struke, na prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine, uradio je vještačenje svjedoka Zorana Todorovića, a nalaz i mišljenje su prezentirani na ročištu. Konstatovano je da je njegovo stanje zadovoljavajuće te da bi, uprkos brojnim zdravstvenim problemima, poput bajpasa na srcu i simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), Todorović mogao svjedočiti uz osiguranje određenih preduslova. Svjedočenje će, najvjerovatnije, biti organizirano putem videolinka iz Kantonalnog suda u Tuzli, o čemu će Sudsko vijeće donijeti odluku.

Suđenje se nastavlja 15. decembra.