Slobodan Taranjac i drugi. Foto: Sud BiH
Zaštićeni svjedok S-18, koji je ranije počeo svjedočiti ali je u međuvremenu preminuo, ispričao je u istrazi da je sredinom aprila 1992. preuzeta vlast u Ljubiji i da je učestvovao na određenim sastancima. Prema njegovim riječima, Slobodan Taranjac je bio preuzeo vođstvo u Srpskoj demokratskoj srtranci (SDS) i rekao je da će vlast biti preuzeta i u Prijedoru.
Svjedok je naveo da su bili dobili zadatak da opkole i preuzmu Policijsku stanicu. Kazao je da je poslije bio u vodu Vojne policije u Ljubiji, čiji je komandir bio Milenko Komosar, te da su u maju dobili naređenje da pretresaju kuće lica hrvatske i bošnjačke nacionalnosti i oduzimaju naoružanje.
“Počinju privođenja… Spisak je dolazio od Kriznog štaba”, rekao je S-18, dodajući da su nakon ispitivanja neki puštani, a neki upućivani u logore, gdje pojedini ljudi koje je poznavao nisu preživjeli.
On je kazao da je Taranjac bio predsjednik Kriznog štaba.
“Taj Krizni štab se faktički pitao za sve”, naveo je svjedok u istrazi.
Govorio je o dovođenju grupe muškaraca na stadion, za koje misli da su poslati u logor, kao i o akciji po selima u okviru koje je ubijen njegov radni kolega.
S-18 je ispričao da je kasnije radio u centru veze i da se spominjalo 117 lica koji su iz Miske Glave dovedeni na stadion, gdje je bilo sjedište Vojne policije. Naveo je da su došli autobusi, a da mu je jedno lice reklo da ljudi sa stadiona idu na razmjenu, dok je rukom pokazivao da će biti likvidirani.
Prema saznanjima svjedoka, oni su odvezeni na lokalitet Kipe, gdje su strijeljani. Čuo je da su u tome učestvovali Bato Radulović i Kuzman, a da je vojni policajac Vukić ranjen.
Branilac Dragan Međović rekao je kako je netačno da je Taranjac bio predsjednik i član SDS-a, dok je optuženi naveo da ima sve zapisnike sa sjednica Kriznog štaba i da mu nije jasno zašto se tom organu pripisuju ingerencije koje nije imao.
Odbrane su navele da je svjedok S-18 bio registrovani zavisnik o drogama i alkoholu, te osuđivan za krivična djela. Tužilac Izet Odobašić je kazao da su to paušalne tvrdnje.
Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.
Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske, Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.
Na ročištu je okončano unakrsno ispitivanje sjedoka S-6, koji je na pitanja Odbrane Taranjca kazao da nije bio član Kriznog štaba, a da je o njegovim članovima čuo u Ljubiji. Svjedok je rekao da su komandir i zamjenik komandira voda Vojne policije dobijali naredbe od komande.
Na pitanja Taranjca, kazao je kako nije vidio da neko tuče Hrvate i Bošnjake u gradu, kao i da su katoličke crkve i džamija ostale netaknute 1992. On je ostao pri ranijoj tvrdnji da ga je Dane Bajić poslao kod Taranjca, a da ga je uputio da se javi komandiru Vojne policije.
Braniteljici Mersihi Delić je potvrdio da su i druge jedinice dovodile ljude na stadion.
Suđenje se nastavlja 31. oktobra.
