Zdravko Kandić i ostali. Foto: Sud BiH
Mujo Dedović kazao je da je maltretiran na poslu, a da je situacija bila nesnošljiva s dolaskom rezervista. On je naveo da u svojoj kući u Donjoj Bijenji nije spavao od 16. juna, jer su već počela hapšenja Bošnjaka u Nevesinju. Dodao je i da mu je ubijena tetka u selu Odžak.
“Spavali smo iznad sela, gore smo imali šatore”, rekao je svjedok, dodavši da je oko 450 ljudi nakon nekoliko dana krenulo da napusti to područje.
On je kazao da je, kada je bio iznad Presjeke, došlo do granatiranja tog sela, kao i Borovčića i Kljuna. Vidio je da je pogođena džamija u Kljunama a da u Borovčićima gore kuće. Kada se vratio prema svom selu, kako je naveo, i ono je bilo zapaljeno.
Dedović je rekao da je bio sa majkom, suprugom i dvoje djece, a da je otac Bećir ostao u Donjoj Bijenji. Na pitanje zbog čega je ostao, kazao je da je vjerovao.
“Vjerovao je ljudima da to tako ne može da bude”, rekao je svjedok nabrajajući druge mještane koji su takođe ostali.
Kazao je da je kasnije saznao da su svi pobijeni. Kako je ispričao, u selo je “dolazio 1994. sa IFOR-om” i našao je oca stotinjak metara od kuće. Prema njegovim riječima, otac je bio pogođen “zoljom”.
Dedović je rekao da je sa drugim stanovništvom napustio to područje nakon nekoliko dana hoda i da su došli do teritorije Konjica. Naveo je da je čuo da je 72 ljudi, koji su u većoj grupi namjeravali preći preko Veleža, uhvaćeno i da su pobijeni. Među njima bilo je, kako je kazao, i 11 članova porodice Ploskić, djece i odraslih, koji su mu bili familija.
Za učešće u širokom i sistematičnom napadu na bošnjačke civile na području opštine Nevesinje i sela Zijemlje i Ruište u opštini Mostar, sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, koji su bili pripadnici Interventnog odjeljenja, kao i Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima rezervnog sastava milicije Mostar, koji su takođe bili u sastavu Petog bataljona.
Na teret su im stavljena ubistva oko 100 djece, žena i muškaraca, od kojih je najveća grupa usmrćena u junu 1992. kada su uhapšeni prilikom pokušaja prelaska preko Veleža u Mostar.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, Dedović je rekao da su u Donjoj Bijenji imali lovačke puške i pištolje. Braniocu Petku Budiši je potvrdio da su pozivani da predaju oružje, ali da to nisu htjeli učiniti. Potvrdio je da su bili zarobili nekoliko rezervista i jednog poručnika, koje su zamijenili za zarobljene Bošnjake.
Dedović je kazao da su ih u mjestu Bak u opštini Kalinovik bili zaustavili Srbi, ali da su ih pustili i uputili kuda treba da idu.
Suđenje se nastavlja 14. septembra.
