Taranjac i ostali: Kao 12-godišnjak gledao ubijanja na stadionu u Ljubiji

Slobodan Taranjac i ostali. Foto: Sud BiH

Zaštićeni svjedok S-9 kazao je da je živio s porodicom u selu Čarakovu i da su se skrivali u šumi kada su počela ubistva bošnjačkog stanovništva. Rekao je da su mu oba djeda ubijena dok su obavljali poljoprivredne radove, kao i neki drugi mještani, uključujući djecu.

Prema njegovim riječima, u šumi se skrivalo više od 100 ljudi i zbog dešavanja su odlučili da krenu za Bihać. Izjavio je da niko nije bio naoružan, te da su u putu uhapšeni i da je jedan mladić, koji je pokušao pobjeći, pogođen hicima u leđa. Svjedok je naveo da su odvedeni i zatvoreni u školu u selu Miska Glava, gdje su bili i njegov otac, brat i dva strica.

“Neke ljude su izvodili, tukli i vraćali”, kazao je S-9.

Nakon nekoliko dana prevezeni su na stadion u Ljubiji, gdje je, kako je naveo, pred njegovim očima ubijeno 15 do 20 ljudi. Među njima je bio i njegov stric, kojem je pucano u glavu.

“Vidim, puca direktno po njima. Meso i kosti frcaju po meni”, prisjetio se svjedok.

On je dodao da je, kada se počelo smrkavati, s grupom od 15-ak maloljetnika, zatvoren u jednu prostoriju.

“Ljudi su plakali, puštali neke glasove da je to bilo strašno… Ja sam zaspao ili sam se onesvijestio”, rekao je S-9.

Ujutru je, kako je naveo, čuo da su svi pobijeni. Dodao je da su morali čistiti krv. Svjedok je ispričao kako je s grupom maloljetnika prebačen u logor “Trnopolje”, odakle su konvojem napustili Prijedor.

Gubitak članova porodice i ono što je doživo, kako je kazao, ostavilo je duboke posljedice po njegovo zdravlje i sposobnosti.

Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.

Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.

Svjedokinja Tužilaštva S-19 rekla je da je vidjela kada je grupa svezanih civila dovedena na stadion u Ljubiji. Ona je navela da ih je jedan vojnik čizmom udarao.

Sutradan ujutro, prolazeći pored stadiona, kako je kazala, vidjela je jednog muškarca koji je bio krvav.

Na pitanja optuženog Taranjca da li je, nevezano za stadion, čula da je neko od Bošnjaka ili Hrvata ubijen, protjeran ili silovan u Ljubiji, ona je rekla da nije.

Tužilac Izet Odobašić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Dragana Janjoša, koji je bio pripadnik rezervnog sastava policije u Ljubiji. Janjoš je u iskazu naveo da je bio u svom selu Miska Glava kada je u ljeto 1992. čuo da je u zaseoku Praštalo zarobljena veća grupa Bošnjaka.

Prema njegovim riječima, u selu je zavladala panika i otišao je da vidi šta se dešava. Kazao je da je oko grupe zarobljenih bilo nekoliko lica, čija je imena naveo, te da su postrojeni u kolonu po dvojica.

“Jedan je pokušao bježati i Milorad Tomić je ispalio rafal iz automata”, rekao je Janjoš.

On je dodao da je otišao kući i da nema saznanja ko je odveo zarobljene iz škole u Ljubiju, a da je kasnije čuo da su ubijeni i ukopani.

Suđenje se nastavlja 11. jula.