Svjedok KD1, koji je iskaz dao videolinkom, ispričao je da je iz svoje kuće mogao vidjeti odvođenje ljudi, pljačkanje i paljenje kuća, te da su njega 7. juna 1992. dvojica vojnika kamionom odvezla u policijsku stanicu, gdje ga je sačekao “specijalac” u šarenoj uniformi sa naočalama koji ga je udario i ugurao unutra.
Nakon ulaska u policijsku stanicu, svjedok kaže da je vidio mnogo svojih komšija, te je odveden u jednu kancelariju u kojoj su bila dva “specijalca”. Poslije je saznao da je jedan od njih Danko Kajkut.
“Počinje taj Danko da me tuče, udarao me rukama po cijelom tijelu, ja sam padao. Čim nisam mogao izdržati, padao sam”, posvjedočio je.
Kajkuta je svjedok opisao kao nabijenog, krupnog, srednje visine i koji je, prema njegovim riječima, izvadio iz čizmi pertle da bi ga davio, dok je drugi specijalac, izvjesni Vrbica, postavljao pitanja o naoružanju. Svjedok navodi da je nakon udarca željeznom šipkom izgubio svijest.
“On je uzeo jednu cijev, špicasto na vrhu. Kad me udario, unesvijestio me, počela je krv. Kad sam došao svijesti, sjedio sam na stolici, vidio sam lokvu krvi. Ispred mene je sjedio jedan policajac koji je rekao: ‘Živ si'”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da je gledao prekoputa premlaćivanje drugih, te da je u kancelariju ušao izvjesni Zdravko Samardžija, koji je rekao da svjedok ostane živ.
“Kad je izašao, nastavljena je tortura. Vratio se i rekao: ‘Jesam li rekao da mi treba živ?'”, kazao je svjedok.
Ispričao je da je 14 ljudi bilo u prostoriji koji su gubili svijest jer nije bilo zraka, nakon čega su prebačeni u veću prostoriju, a sutradan je grupa bila izvedena ispred nadstrešnice policijske stanice, gdje je bilo vrijeđanja i udaranja.
Kazao je da je grupa prebačena u osnovnu školu u fiskulturnu salu, gdje su bili zatvoreni i ljudi iz obližnjih sela. Svjedok je rekao da je tu bio do početka septembra 1992. godine kada je prebačen u opštinski zatvor, gdje je proveo 72 dana, nakog čega je razmijenjen.
Tužiocu Dževadu Muratbegoviću svjedok je rekao da ima zdravstvene posljedice od premlaćivanja i danas.
Kajkut je optužen u svojstvu komandira Prvog voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka. Na teret mu je stavljeno da je za vrijeme širokog i sistematičnog napada protiv stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Kotor-Varoši, počinio zločin protiv čovječnosti – zatvaranjem, mučenjem, ubijanjem i silovanjem. Za zločine u Kotor-Varoši se u drugom predmetu sudi Zdravku Samarždiji.
U unakrsnom ispitivanju, braniocu Nebojši Pantiću svjedok je rekao da se teško sjeća kakve je Kajkut puti bio, te da je bio kratko ošišan.
Branilac je prezentirao iskaz iz istrage u kojem je svjedok rekao da je Kajkut bio tamne puti i na ćelavo obrijan.
“Nije imao kose na glavi, a vidi se da ima kose”, kazao je svjedok.
Nastavak suđenja je 15. decembra.
