Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH
Milenko Stojanović je posvjedočio kako je u drugoj polovini maja 1992. godine živio u Tesliću i bio angažovan u Policijskoj stanici te da je tokom boravka na punktu vidio neku kolonu, koju je zaustavio, a čiji su pripadnici bili u maskirnoj uniformi.
Izjavio je da nije znao ko su bili ti ljudi niti zašto su došli, ali da se “pričalo svašta”. Rekao je da je kasnije čuo da su imali naziv “Miće” te da su “oni neka lica privodili”.
“Samo kažu: ‘Ići ćeš s njima, šef smjene rekao’, ja mislim da idem s njima, da im pokažem gdje su lica koja traže”, kazao je Stojanović, dodavši da su ta lica provedena u stanicu, te da je neke znao, a neke ne.
Pojasnio je da su ta lica bila većinom bošnjačke, ali i hrvatske nacionalnosti, te da je tog dana privedeno četiri do šest lica.
“Privedeni su u stanicu i negdje su gore odvedeni, ko je s njima radio, ja ne znam…”, izjavio je svjedok te rekao da ne zna tačan broj ljudi koji su privedeni, niti dalji odnos “Mića” prema tim ljudima.
Na upit tužioca Edina Muratbegovića, svjedok je izjavio da je čuo da su izvodili neka lica iz pritvora i premlaćivali ih puškama. Nakon što mu je tužilac Muratbegović predočio iskaz u kojem je kazao da je vidio kako je izvedeno šest do sedam civila iz stanice te da je vrlo brzo počelo njihovo opšte premlaćivanje, Stojanović se izjasnio da “jeste tako bilo”.
Izjavio je da se ne može izjasniti ko ih je izvodio te da se tu zadržao 15 sekundi, nakon čega je ušao u prostoriju i ubrzo čuo pucanj.
“Kao, navodno, jedan zatvorenik je počeo da bježi, tako su pričali ovi što su ulazili”, naveo je svjedok, izjavivši da tog dana poslije nije bio u kontaktu s njima, ali da su navraćali u stanicu sve dok nisu uhapšeni.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je na pitanje da li su se bojali pripadnika “Mića”, izjavio: “Kako da ne”, te dodao da su se neki sakrivali i u magacin.
Na upit Davorina Jukića, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, Stojanović je izjavio da on lično nije bio maltretiran od “Mića”.
On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) i progonu bošnjačkih i hrvatskih civila – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima.
Borislav Dujković je ispričao kako je od maja 1992. bio angažovan kao načelnik bezbjednosti Prve teslićke brigade te da je bio pretpostavljen Vojnoj policiji i da se bavio zaštitom vojnih kasarni.
Izjavio je kako je 3. juna 1992. godine vršio smotru Vojne policije te da je došao kurir, koji ga je pozvao da ode u Stenjak, kako bi “vidio šta se dešava”. Prisjetio se da ih je dan prije pozvao predsjednik Opštine u Skupštinu opštine Teslić na sastanak, kada se u jednom momentu digla galama ispred zgrade i kada se pojavilo četiri do pet naoružanih ljudi u uniformama.
“Poslije smo shvatili da su to ‘Miće’”, naveo je Dujković, dodavši da su im upućivali pogrdne riječi te kazali da su, kao, “došli da poprave stanje u Tesliću”.
On je dodao da su tada mislili da su te pripadnike poslali Operativna grupa i rukovodilac Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Ispričao je da je, nakon što mu je naređeno, Ljubiši Petričeviću predao spisak od 32 čovjeka, na kojem su se nalazila imena hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.
Nakon što mu je tužilac Muratbegović predočio izjavu, svjedok je potvrdio da je Petričević njima dao spisak da se izjasne te da su se na spisku nalazila po pravilu imena ljudi koji su vodili funkcije u Tesliću. Na upit kakva je bila sudbina tih ljudi sa spiska, Dujković je odgovorio da su dovođeni u stanicu policije te bili podvrgavani mučenjima.
Rekao je kako je zadatak “Mića” bio da spriječe pad Teslića “u ruke muslimana”, da je ta priča njemu bila bezveze te da je odnos “Mića” prema civilnom nesrpskom stanovništvu bio “više nego sramotan”.
Na upit Odbrane, on je izjavio da nije nikada čuo kako je optuženi Bjelošević učestvovao u ovome.
Nastavak suđenja je zakazan za 31. maj.
