ICCT: Odlazak dobrovoljaca u Ukrajinu nije bez rizika

Oštećene zgrade u Harkovu. Foto: EPA-EFE/SERGEY KOZLOV

U publikaciji čiji autori su Teun van Dongen, Gijs Weijenberg, Martijn Vugteveen i Joshua Farrell-Molloy se navodi kako je iz te perspektive razumljivo da je nekoliko vlada zauzelo blag stav prema dobrovoljcima koji putuju u Ukrajinu.

“Međutim, činjenica da se ovoga puta radi o veoma različitoj grupi ljudi sa različitim motivacijama ne znači da dopuštanje ljudima da slobodno putuju u Ukrajinu ne nosi nikakav rizik”, stoji u publikaciji “Strani dobrovoljci u Ukrajini: Sigurnosni razlozi za Evropu”.

Postoji nekoliko implikacija povezanih s tim da države ne poduzimaju mjere kako bi spriječile svoje građane da se pridruže sukobima u inostranstvu, navodi se.

Dobrovoljci će steći, prema publikaciji, borbeno iskustvo, te će vjerovatno biti aktivni u izrazito ideološkim okruženjima i izgraditi transnacionalne mreže boraca istomišljenika.

“Osim toga, krajnje desničarski dobrovoljci u ukrajinskom sukobu mogli bi, poput svojih džihadističkih kolega u kalifatu, uspostaviti veze s borcima istomišljenicima, što bi moglo dovesti do međunarodnih mreža koje bi mogle dati poticaj domaćim ograncima ekstremističkih grupa ili struktura”, ističu autori.

Oni smatraju kako za ovo postoji presedan u pokretu krajnje desnice.

Tokom 1990-ih, njemački neonacisti koji su se borili u bivšoj Jugoslaviji zajedno s Hrvatskom kasnije su osnovali kampove za obuku paravojnih snaga, ostali utjecajne ličnosti na krajnje desničarskoj sceni i krijumčarili oružje i eksploziv iz područja sukoba nazad u Njemačku, pojašnjeno je u publikaciji.

U tom kontekstu, prema publikaciji, moglo bi biti logično da trenutni val dobrovoljaca u Ukrajini predstavlja sličnu prijetnju, odnosno da bi oni mogli počiniti napade ili održavati transnacionalne mreže kada se vrate u svoje matične zemlje.

Istovremeno, autori smatraju da grupa ljudi koji trenutno odlaze u Ukrajinu uveliko se razlikuje od stranih boraca koji su se pridružili ISIL-u početkom 2010-ih, pa čak i od prvog talasa dobrovoljaca koji su se pridružili ratu u Ukrajini u periodu od 2014. do 2016. godine.

U publikaciji se navodi kako se čini da je trenutno učešće mnogo manje ideološki vođeno nego u druga “dva strana boračka talasa”.

“Mnogi, čak i ako ne svi oni koji su otputovali u Ukrajinu oko 2014. da bi se pridružili ratu na ukrajinskoj ili proruskoj strani, bili su privučeni ekstremističkim ideologijama, a neki analitičari su rat smatrali ‘igralištem za krajnju desnicu’. Ali, prema Kacperu Rekaweku, koji je obavio opsežna istraživanja o stranim borcima u Ukrajini, ‘politika se rijetko pojavljuje, ako se uopće pojavljuje’ među ambicioznim borcima sada”, navodi se te dodaje kako volonteri koji putuju u Ukrajinu to čine “kako bi odbili čin ruske agresije na nedužnu zemlju, a ne da bi implementirali ideološku agendu”.

Štaviše, ovi pojedinci se pridružuju Međunarodnoj legiji, koja je dio ukrajinske vojske, kako zapažaju autori. To znači da se pridružuju oružanim snagama vlade koju otvoreno podržava većina zapadnih vlada. Ne pridružuju se pobunjeničkoj grupi ili civilnoj miliciji, a kamoli pokretu koji je objavio “rat Zapadu”, poput ISIL-a.

U ovom trenutku u ratu u Ukrajini, mišljenja su autori publikacije, vlade mogu vjerovati da njihovi građani neće raditi ništa drugo osim boriti se protiv Rusa. To bi se, kako dodaju, moglo pokazati kao prilično optimistična procjena rizika koji su uključeni ako strani dobrovoljci na kraju završe tako što će sarađivati sa antiruskom pobunom.

“Pobunjenički ratovi mogu biti dugotrajni i opaki, a pobunjenici koji se bore u njima ponekad na kraju nanose štetu cilju za koji se navodno bore”, stoji u publikaciji te se navodi kako pobunjenici mogu prodavati svoje oružje ili ga okrenuti protiv lokalnog stanovništva.

U publikaciji je naglašeno da su ovi rizici donekle ublaženi vjerovatnoćom da će se gerilska kampanja voditi pod okriljem ukrajinskih specijalnih snaga, što bi moglo pomoći da se osigura malo profesionalizma i discipline.

“Postoje i rizici povezani sa neugodnom prirodom nekih grupa koje će vjerovatno igrati važnu ulogu u antiruskoj pobuni. Puk ‘Azov’ je, naprimjer, jedna od takvih grupa, ali ima dosadašnju evidenciju o pljački, napadima, pogubljenjima po prijekom postupku, protivpravnom pritvoru i mučenju. Ako oni i druge slične grupe prevladaju u ukrajinskoj pobuni, posljedice po stanovništvo mogu biti štetne”, upozoravaju autori.

Ako zapadne zemlje odluče dozvoliti ljudima da putuju u Ukrajinu da bi se borili, navodi se, one također moraju shvatiti da će imati malo kontrole nad načinom na koji se rat vodi na ukrajinskoj strani, ali posebno u slučaju pobunjeničke kampanje protiv ruskog okupatora.