Kompleks državnih pravosudnih institucija. Foto: BIRN BiH
Svjedok S-2 ispričao je da je bio raspoređen u jedinicu Vojne policije u Lukavcu, u službi čuvanja objekta.
Tokom čuvanja Srednjoškolskog centra u Lukavcu vidio je dovođenja civila srpske nacionalnosti, kao i maltretiranje jednog od njih po imenu Nikola, koji je dan-dva nakon toga iznesen mrtav.
“Mene je probudila buka, galama, smijeh, ustao sam… i na suprotnoj strani stoji više vojnika, među njima i Amir Belami. Tu je bila ambulanta, vidio sam doktoricu, plava je bila, vidio sam i Ahmeta, igrao se elektrošokerima, a ovaj stariji zatvorenik sjedi na stolici. Ahmet je dodirivao njegove ruke, vrat, čovjek se trzao od udaraca struje”, ispričao je svjedok.
On je rekao da je ujutru izašao u grad, a po povratku u centar vidio je pogrebno društvo ispred i čovjeka na nosilima. Kasnije je, kako je kazao, saznao da je bio u pitanju Nikola, kojeg su noć prije maltretirali, a za kojeg su rekli da je ubijen od strane drugog zatvorenika, jer oni nisu dobro čuvali prostorije.
U Srednjoškolsom centru je proveo oko mjesec dana, nakon čega je otišao u komandu, u naselje Modrac, gdje je u blizini bio objekat “Klaonica”, koji su zvali i “Fikin zatvor”, gdje su također držani zatvorenici.
Jednu je noć, tvrdi svjedok, sreo Seada Osmanovića zvanog Geler. On je bio sa Abidom Arapčićem i još jednim čovjekom u radnom odijelu, za kojeg su kazali da je vojnik koji je pobjegao s linije i da ga treba odvesti u “Klaonicu”, što je i uradio s Abidom, rekao je svjedok.
“Prilazim poslije, vidim – Arapčić bez gornjeg dijela uniforme, ima rukavice bez prstiju i udara tog čovjeka. Utom dolazi Sejo Geler i pita: ‘Je li priznao šta?’, on kaže: ‘Nije.’ I vode ga u drugu prostoriju, stavljaju lisice i dižu ga na kuku”, prisjetio se svjedok, dodavši da se tu nastavilo njegovo maltretiranje i da je u prostoriji bilo još vojnika, kao i svjedok S-1.
Svjedok je objasnio da je dan nakon toga sreo komandira Seada, koji mu je iz auta na mostu kazao da je taj čovjek mrtav. Tokom boravka u objektu “Klaonica” svjedok je, tvrdi, vidio kako je Amir Belami natjerao zatvorenike da jedan drugog oralno zadovoljavaju.
On se prisjetio i dolaska jedne žene, koja je došla kod objekta komande tražeći svog supruga. S-2 je rekao da je kasnije saznao kako je njen suprug bio zatvoren u objektu “Klaonica” te da je umro.
Optužnica tereti Zijada Srabovića, Refika Morankića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.
Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.
Morankićev branilac Senad Bilić više puta je ukazivao na razliku u iskazu koji je svjedok dao 2016. godine, a u kojem nije spomenuo da zna za imena zarobljenika, niti je spomenuo oralno zadovoljavanje. Svjedok je kazao da je tačno ono što govori danas i da je razlika moguća samo ukoliko ga tada nisu ni pitali tako.
Tužilaštvo je objasnilo da će za potrebe izvođenja dokaznog postupka trebati još samo dva do tri ročišta.
Suđenje će se nastaviti 7. aprila, kada je planirano saslušanje tri svjedoka Tužilaštva BiH.
