Kantonalni sud u Mostaru. Foto: BIRN BiH.
Marko Rozić je kazao kako su se nakon napada Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) predali vojsci. Istakao je da su predali oružje, da su im uzete stvari i da su odvedeni u Osnovnu školu Pasovići.
“Mate Drlje je sa ostalima predao oružje. Oni su se krili po kućama, kasnije su ih razoružane kupili po kućama, tako su nam pričali”, rekao je Rozić.
Naveo je da su kasnije prebačeni u poljoprivrednu apoteku, gdje su zatekli neke ljude.
“Onda su nas smjestili u skladište, koje smo očistili, u kući Jake Tomića. Dali su nam palete i tu smo boravili. Kuća je prekoputa glavne ulice, tu je bio kafić. Ulazilo se i s boka i s desne strane. Upravnici su bili Hilmo Mustafić i Graho, njegov zamjenik”, kazao je svjedok.
Nakon pucanja u kući Jake Tomića, autobusom su prevezeni u Jablanicu, prisjetio se svjedok.
“Bili smo u prostoriji 14. septembra. Došao je Zijo i opalio metak. Kad sam ga ugledao, pobjegao sam. Kasnije se čuo rafal, ali ja sam već pobjegao”, rekao je Rozić.
Svjedok je kazao da je pucao Zijo Padalović i da je on u tom trenutku stajao kod stuba.
“Prije prvog pucnja i rafalne paljbe čulo se s terase da neko Ziju upozorava da to ne radi”, dodao je on.
Marko Rozić je rekao da poznaje Zijada jer je dugo živio u tom mjestu, išao i u školu, i da jednostavno zna svakoga jer je to malo mjesto.
Tijekom pucnjave ranjeni su Zdravko, Ivica i Mate. Zdravko i Mate su bili teže ranjeni pa su odvezeni da im se pruži pomoć u Zenici, ispričao je svjedok.
“Zdravko je ležao, Mate se držao za stomak, a Ivica je jaukao. Matu i Zdravka su odveli. Čim je Graho otvorio vrata, pitao je: ‘Ima li ranjenih?’ Došla je medicinska pomoć”, kazao je svjedok Rozić.
Na pitanje Tužilaštva da li mu je poznata sudbina Mate i Zdravka, svjedok je rekao da je Mate podlegao, a da je Zdravko razmijenjen.
Svjedoku su prezentovane fotografije na kojima je pokazao gdje je stajao prije pucnjave.
Svjedok Ilija Kaleb je također nakon predaje prebačen u kuću Jake Tomića.
“Bilo nas je 20 i više. Ja nisam imao problema sa Armijom, sve je bilo mirno i ništa se posebno nije dešavalo do 14. septembra. To jutro prozori su bili otvoreni, čekali smo posjetu, dok se nije čuo jedan metak, a zatim rafal”, kazao je Kaleb.
Svjedok je potvrdio da su ranjeni Mate Drlje, Zdravko Šagolj i Ivica Kostić.
“Poslije sam bio s Hasanom Hakalovićem i rekao mi je da je pucao Zijad Padalović”, kazao je svjedok.
Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zijad Padalović je, kao pripadnik ABiH, u septembru 1993. godine, tokom oružanog sukoba između ABiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Svjedok Hrvoje Kolobarić bio je bolničar pri HVO-u tijekom oružanih sukoba između ABiH i HVO-a.
“Prilikom jedne intervencije za zbrinjavanje ranjenika, upali smo u zasjedu. Auto je otišao u provaliju i ja sam jedini preživio. Izvukli su me pripadnici Armije i odveli u Pasoviće, u školu”, rekao je Kolobarić, dodavši da nikoga nije poznavao.
“Tog 14. septembra čuo se pucanj, bio sam naslonjen na zid ispod prozora. Čula se prethodno buka uz uzvike: ‘Ustaše, izlazite, majku vam.’ Vidio sam siluetu čovjeka, vojnika. Zdravko, Mate i Ivica su ranjeni. Zdravko i Mate su odvedeni u bolnicu. Mate je umro, Zdravko je razmijenjen, tako sam čuo”, prisjetio se svjedok.
Kolobarić je istakao da su mještani pričali kako je pucao Zijo Padalović zbog ličnog rastrojstva i gubitka amidže Seida.
Nastavak suđenja zakazan je za 1. april.
