Kuzmanović i ostali. Foto: Sud BiH
Ramiz Skopljak kazao je da su ga u junu 1992. iz stana odvele tri osobe, od kojih su jednu, kako će kasnije saznati, zvali Piko. Rekao je da im je predao lovačku pušku, a da su mu oni kazali da ide na informativni razgovor.
Svjedok je dodao kako je u SJB-u dobio priznanicu za oduzetu pušku, te da su ga odveli u podrumsku prostoriju, u kojoj je bilo zatvoreno njih 46.
“Kad sam ušao, dio njih je stojao okrenut uz zid. Kasnije sam shvatio da je to običaj, ‘nemoj se slučajno okretati’”, kazao je Skopljak.
On je rekao da je prostorija bila premala za sve njih, da su spavali na smjenu, da su prozori bili zatvoreni i da nisu imali ventilaciju, te da je toalet bio zapušen.
Prisjetio se da su ih udarali dok su oni morali stojati okrenuti prema zidu. Naveo je da “tortura nije bila suviše često”, naglasivši da su neki izvođeni i da nisu mogli stojati kad bi ih vratili.
Skopljak je kazao da je vođen na ispitivanje i da mu je inspektor, koji se korektno ponašao, rekao: “Profesore, neko vas je u veliki belaj uvalio. Nema vam spasa.” Kako je naveo, vjerovao je da će biti strijeljani.
On je kazao da su nakon otprilike sedam dana prebačeni u TO, gdje ih je bilo 70-ak.
“Ovdje je stvarno bilo mjesta da uzmete patiku pod glavu i spavate. Dole beton”, prisjetio se svjedok.
Ispričao je kako su njega i još jednog zatočenika jedne večeri izvela trojica i udarali letvama.
“Rekli su mi da sam tek sutradan došao svijesti”, kazao je Skopljak.
On je naveo da su trojica zatočenih odvedena i da je čuo kako su kasnije pronađeni u masovnoj grobnici. Nakon desetak dana, kako je rekao, pušten je kući, a tijelo mu je bilo u podljevima.
Na pitanja Odbrana, Skopljak je kazao da je Piko, koji ga je odveo, bio iz Maglaja i da je imao beretku. On nije mogao precizirati u kakvim su uniformama bila trojica koja su došla po njega, dodavši da nisu smjeli gledati ko ih udara u podrumu policije.
Skopljak je svjedočio na suđenju Dušanu Kuzmanoviću, Predragu Markočeviću i Marinku Đukiću, koji su optuženi za progon nesrpskog stanovništva. Na teret im je stavljeno da su nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca, koji su, zajedno s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i Vojske Republike Srpske (VRS), vršili napade i progone u mjestima nastanjenim većinskim stanovništvom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef kriminalističke službe.
Svjedok Ibrahim Bibić izjavio je da su vojska i policija 8. juna 1992. došle u njegovo selo Irice i da su trojica u policijskih uniformama došla da pretresu njegovu kuću. On je rekao da nije imao oružje, te da su ga, sa trojicom braće i tetkom, poveli do druge kuće, gdje je bilo još komšija. Kazao je da su ih udarali i ispitivali o oružju.
Bibić je ispričao da je njemu i dvojici braće jedan rekao da idu, a da će brata Ramiza odvesti u policiju na ispitivanje. Naveo je da mu je brat pronađen 1998. u masovnoj grobnici na Bebama.
“Njih šest je odvedeno isti dan”, kazao je svjedok.
Na pitanje Odbrane, rekao je kako je čuo da su odvedeni u pravcu Pribinića. Bibić je kazao da prije 8. juna nisu imali problema. Na konstataciju da u ranijoj izjavi nije spominjao plave uniforme, svjedok je ponovio da su do njegove kuće dolazili Tomo Mihajlović i još dvojica.
Suđenje se nastavlja 7. marta.
