Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Sulejman Selman kazao je da su ga u policiji udarali Vojo Jandrić i Jordan Ilić, kao i još jedna osoba.
On je rekao da je 6. juna 1992. odveden iz svog sela Sandžak kod Donjeg Vakufa sa Hasibom Kosovcem i da su nakon ispitivanja u komandi odvezeni u policijsku stanicu. Naveo je da su uvedeni u malu prostoriju, gdje su bili Mehmed Opardija i Ante Perković.
“Bože sačuvaj! Meho nema na desnoj ruci četiri prsta, krvav sav, ona mu ruka otečena… ‘Gdje mi dođosmo, Haso dragi?’ Ante isto bio krvav sav”, prisjetio se Selman.
Ispričao je da su on i Kosovac takođe izudarani palicom i čizmama “od glave do pete”, a da su sutradan izvodili jednog po jednog i udarali. Kazao je da je poslije saznao da su ga tukli Vojo Jandrić, Jordan Ilić i jedan koji je bio “žut”, sa pjegama.
“Vojo, Jordan i taj ‘žuja’ su me ubili. Rekli su: ‘Mi vas ne udaramo što vas mrzimo, samo što ste Muslimani’”, izjavio je svjedok, dodavši da i danas ima ožiljke po nogama.
On je dodao da je pao i da su ga unijeli Kosovac i Perković, koje su potom izveli i koji su se vratili sa modricama po licu. Kazao je da su oni koji su ih udarali imali na sebi maskirne pantalone i kožnu jaknu.
Za zločine počinjene nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Donji Vakuf, komandir i zamjenik komandira Stanice milicije, te bivši policajci Nenad Tanasić i Boško Bilić, Zdravko Balaban u svojstvu načelnika bezbjednosti 19. partizanske brigade Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, te Jordan Ilić, nekadašnji vojni policajac ove brigade.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Svjedok je rekao da su iz Stanice policije odvedeni u “Vrbas promet”, gdje su zatekli nekoliko ljudi. Naveo je da je Ljuban Mršić ležao na paleti nepokretan zbog udarca puškom i da je nakon izvjesnog vremena preminuo. Kazao je da su pojedini govorili čuvarima za Mršića, ali da pomoć nije stigla.
“Hrane smo imali – u tri dana komad hljeba. Unutra gdje smo boravili, i nuždu smo obavljali. Nismo ni vode imali. Za tri mjeseca nisam se okupao ni garderobu promijenio”, rekao je Selman, dodavši da je tokom zatočeništva smršao sa 113 na 57 kilograma.
On je kazao da su vojnici i pojedinci puštani u “Vrbas promet” i da su ih udarali.
Na pitanje tužioca Igora Dupka da li je viđao Jandrića i Ilića, svjedok je odgovorio da ne zna, jer ih nije poznavao. On je naveo imena lica koja su poznavala ovu dvojicu.
“Tu su mi prenijeli o kome se radi, ko je najgori. Pričali su oni, možeš uporediti sliku”, rekao je svjedok, potvrdivši da je u istrazi na fotografijama prepoznao Ilića.
Selman je kazao da je 31. avgusta odveden u razmjenu sa 20-ak drugih zatočenika i da je po njih bio došao izvjesni Tanasić zvani Tane.
Na pitanja Odbrana, svjedok je rekao da se hrana popravila u julu, kad je dovedeno oko 100 zatočenika. Potvrdio je da je upravnik u “Vrbas prometu” bio Miodrag Đurkić.
Na pitanja Ilićevog branioca Petka Pavlovića, svjedok je precizirao da do 6. juna nije poznavao optuženog i da ga više nikada nije vidio.
Suđenje se nastavlja 2. februara.
