Ćulibrk: Odvođenja iz “Bijele kuće”

Prijedor. Foto: BIRN BiH

Svjedok Kemal Softić je kazao da je 1992. godine živio u Brđanima te da je 24. maja započelo bombardovanje. Prisjetio se da je 26. maja otišao “preko šume” kada su srpske snage njega i još 175 civila zarobili na Benkovcu. Kako je ispričao, prebačeni su u logor “Omarska”, gdje je boravio od 31. maja do 6. augusta 1992. godine.

Ispričao je da je nakon 23 dana boravka u “Omarskoj” prebačen u “Bijelu kuću”, poslije čega je ponovo vraćen u garažu u “Omarskoj”. Kako je izjavio, nakon što im je rečeno da idu na razmjenu, ponovo je prebačen u “Bijelu kuću”.

Prisjetio se da su tokom njegovog boravka u “Bijeloj kući” došla dva autobusa, koji su odvozili zatočenike iz “Keraterma” i “Omarske”. Nakon što je Softiću tužilac Ahmed Mešić predočio zapisnik o saslušanju iz 2019., on je potvrdio da se na zapisniku nalazi njegov potpis te je kazao da je moguće da se odvođenje desilo u julu 1992. godine.

Na upit branioca Dražena Zubaka, Softić je rekao da je nekoliko osoba, koje su zarobljene s njim na Benkovcu, krajem jula izvedeno iz “Bijele kuće” te da su odvedene na razmjenu. On je potvrdio da je vidio izvođenja, ali da nije vidio ko ih odvodi te da ne poznaje optuženog Ćulibrka.

Ćulibrk i Milorad Kotur su optuženi da su u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa u julu 1992. godine lično i direktno sudjelovali u odvođenju, a potom i ubistvu 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjena na lokalitetu Donji Dubovik u ljeto 1992. godine, kao i ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.

Optuženi Kotur se na ročištu za izjašnjenje krivnje u novembru nije pojavio, a Državni sud je donio rješenje da mu se odredi pritvor, a raspisivanje potjernice je u proceduri. Sud BiH je donio rješenje kojim se razdvaja Koturov postupak u odnosu na optuženog Ćulibrka, te će se voditi i dovršiti posebno.

Ismet Mujanović je ispričao da je početkom 1992. godine bio načelnik Vojne bezbjednosti pri Okružnom štabu Teritorijalne odbrane Bihać, kada se političko-bezbjednosna situacija usložnjavala i kada je bila izražena napetost i nepovjerenje među narodima nakon višestranačkih izbora.

Ispričao je da je situacija kulminirala 21. aprila 1992. godine, kada je 6. sanska brigada u poslijepodnevnim satima započela s granatiranjem Bosanske Krupe. Dodao je da se stanovništvo počelo povlačiti na lijevu stranu rijeke Une, dok se na desnoj strani nalazila srpska teritorijalna odbrana, paravojne srpske formacije te dobrovoljačke snage Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Odgovarajući na pitanja Mešića, Mujanović je kazao da je čuo za mjesto Donji Dubovik te da postoje četiri Dubovika, koji se nalaze na desnoj strani, udaljeni oko 15 kilometara od rijeke Une.

Na upit Zubaka, svjedok je rekao da nema neposrednih saznanja o ubistvu zatočenika i civila u mjestu Donji Dubovik, ali da je informisan da je nekoliko grupa koje su išle na slobodnu teritoriju zalutalo.

Tužilac Mešić je pročitao iskaz preminulog svjedoka Mirsada Šabića iz 2019. godine, u kojem je kazao da je u maju 1992. odveden u Osnovnu školu “Petar Kočić”, gdje se nalazilo 67 zarobljenika.

Prisjetio se da im je jednom prilikom grupa vojnika, kojom je komandovao Kotur, naredila da kopaju tranšeje te da im je, nakon pucnjave, naređeno da uđu u kuću. Dodao je da mu je naređeno da izađe na balkon kao živi štit te da se, nakon što je pogođen u lijevi kuk, pojavio Kotur, koji je galamio na vojnika.

Branilac Zubak je rekao da bi pitao svjedoka da li poznaje optuženog Ćulibrka.

Na današnjem ročištu tužilac Mešić je pročitao i iskaz Dušana Kostića iz 2019. godine, koji je tokom saslušanja kazao da su prvi sukobi na području Bosanske Krupe započeli 21. aprila 1992. godine.

Nastavak suđenja je zakazan za 17. januar.

*U ovom tekstu je ” Vojne policije” zamijenjeno sa “Vojne bezbjednosti”.