Purić i ostali: Saznanja o zarobljenim vojnicima HVO-a

Emir Džidić je kazao da je bio pripadnik Vojne policije 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). On je rekao kako je 22. decembra 1993. godine, kada je počela akcija, krenuo iz Vjetrenice s drugima prema Grobčiću da uspostavi liniju. On je kazao da je po dolasku ispred kuće Eke Omanovića vidio tijela mrtvih vojnika HVO-a.

Na pitanje tužioca Ivana Matešića koga je zatekao u kući i o čemu su pričali, on je odgovorio da su tu bili Šaćir, Sadik i Sedžad Omanović zvani Eko te još jedna osoba, ali da se ne sjeća o čemu su razgovarali.

Na pitanje Envera Baždara, branioca prvooptuženog Ibrahima Purića, da li je nakon 22. decembra bilo borbenih dejstava, on je odgovorio da nije, ali da je bilo sporadičnih pucnjeva. Rekao je i da je “dosta vojnika HVO-a izginulo”.

Na pitanje Nermina Vile da li poznaje Almira Sarajlića, on je odgovorio da mu je jedno vrijeme Sarajlić bio komandir i da ga nije vidio za vrijeme akcije.

“Ja znam da sam ga priveo prije akcije. Bio je u pritvoru tri dana”, kazao je Džidić.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Sifet Fetić je rekao da je u decembru 1993. godine bio pripadnik 325. brdske brigade ABiH i da je noć uoči akcije bio na liniji u Sivrinom Selu kod Rokijeve kuće, koja se, prema njegovim riječima, nalazila na 40 metara udaljenosti od linija HVO-a.

Kazao je da se ne sjeća kada je akcija počela, jer je pucalo na sve strane, ali je rekao da je tu “došao Tarahija i još jedan s njim”.

“Čuli smo da je linija probijena i onda smo se prebacili kod greblja dolje. Tukla je sve vrijeme ‘osamdeset četvorka’. Dolje je ubijao snajper”, ispričao je Fetić.

On je tokom svjedočenja objasnio da su se spustili kod mjesta Grobčić, gdje su trebali uspostaviti liniju. Na pitanje tužitelja Ivana Matešića da li je Ibrahim Tarahija izdao naredbu da krenu, podsjetivši ga da je to kazao u ranijoj izjavi datoj Tužilaštvu BiH, Fetić je odgovorio da su sami krenuli i da se ne sjeća šta je rekao ranije.

Matešić je potom pročitao dijelove iskaza koje je Fetić dao Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 24. septembra 2018. godine. Prema tom iskazu, Fetić je kazao da je nakon akcije vidio deset zarobljenih vojnika HVO-a u Šafradinu i da su za njima išli Šaćir Omanović i Ibro Tarahija.

“Odvedeni su kod kuće Nike Šafradina, a kasnije kod tranšeja, da ih strijeljaju. Kasnije se po selu pričalo da su ih ubili Roki i Šaćir Omanović”, pročitao je Matešić dijelove izjave.

Fetić je na današnjem ročištu negirao da je ulazio u selo Šafradin. On je rekao da se ne sjeća šta je kazao u izjavama, dodavši da ima zdravstvenih problema, zbog čega je nekoliko puta bio hospitaliziran.

“Sve što ste pročitali za mene ne važi”, odgovorio je svjedok. On je nakon toga naveo kako je bio doveden na ispitivanje u SIPA-u i tu proveo nekoliko sati, gdje su ga, kako je tvrdio, pitali “nešto što ne zna, pa nameću nešto što nisam vidio”. Na pitanje sutkinje Dalide Burzić da li je to nekome prijavio, on je rekao da jeste doktoru, ali da nije tužitelju, potvrdivši da se njegovi potpisi nalaze na oba iskaza.

Na pitanje Nermina Vile, branioca Almira Sarajlića zvanog Roki, gdje se Roki nalazio u to vrijeme kada su se spustili u Grobčić, on je odgovorio da je Roki previjao jednog ranjenika, kojeg je odnio te da je i on “bio krvav i klecao na jednu nogu”.

Termin nastavka suđenja će biti poznat naknadno.