Vikić i ostali: Nenadležnost Pušine za rasvjetljavanje krivičnih djela
Jusuf Pušina s braniocem. Foto: BIRN BiH
Svjedok je kazao da je bio šef kabineta ministra u Republičkom ministarstvu unutrašnjih poslova (RMUP). On je naveo da je komandant Odreda specijalne policije bio odgovoran ministru.
“Samo je on pismeno, usmeno ili telefonski mogao dati naredbu za pokretanje jedinice”, rekao je svjedok, dodavši da je ministar postavio Dragana Vikića za komandanta Odreda.
Na pitanje branioca Nikice Gržića da li je pomoćnik ministra za uniformisanu policiju mogao raditi na otkrivanju počinilaca krivičnih djela, svjedok je kazao da to nije bilo u njegovoj, već u nadležnosti Uprave za sprečavanje kriminaliteta.
Pušina je optužen sa Draganom Vikićem, Nerminom Uzunovićem i Mladenom Čovčićem za ubistva osam ratnih zarobljenika u Velikom parku počinjena 22. aprila 1992. godine. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Odbrana je prije saslušanja predložila mjere zaštite za današnjeg svjedoka, o čemu je raspravljano na sjednici zatvorenoj za javnost. Kada je ročište ponovo otvoreno, od svjedoka su uzimani podaci i davane pouke, tako da javnost nije čula njegovo ime, ni da li su mu eventualno određene neke mjere.
Svjedok je, na pitanja Vikićeve Odbrane, potvrdio da je postojao Pravilnik o MUP-u sa definisanim nadležnostima i odnosima nadređeni-podređeni.
On je kazao da su Odred za specijalne namjene i OBL bili u okviru Uprave za uniformisanu policiju, ali je ostao pri tvrdnji da je komandant Odreda bio podređen direktno ministru.
Na poziv Odbrane Pušine saslušan je i Mirko Pejanović, koji je govorio o sjednicama i sastancima kojima je prisustvovao kao tadašnji član Predsjedništva Republike BiH.
Pejanović je rekao da je kroz aktivnosti koje je obavljao upoznao Pušinu, kojeg poznaje kao rukovodioca u MUP-u, a kasnije i ministra.
Svjedok se prisjetio incidenta kada su građani srpske nacionalnosti bili odvedeni na stadion i sastanka koji je tim povodom organizovan i na kojem je bio i Pušina. On je kazao da je zatraženo hitno djelovanje snaga MUP-a i da je problem vrlo brzo riješen.
Pejanović je ispričao kako je preko Pušine pomogao profesoru Branislavu Đurđevu, koji je bio bolestan, da ode iz Sarajeva za Novi Sad. Kako je dodao, Đurđev je poslije u novosadskom Dnevniku napisao članak u kojem je zahvalio njemu, Pušini i svim drugim građanima Sarajeva koji su mu pomagali.
On je govorio i o radu Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, na čijem je čelu bio, a čiji je član bio Pušina.
“Imao sam skoro najveći oslonac u djelovanju Pušine, koji je nastojao da se zaključci ostvare… Bila je izražena odgovornost prema zaštiti civila, podnosio je korektne informacije”, rekao je Pejanović.
On je dodao da je bilo riječi i o odvođenjima ljudi s ulica od jedinice Mušana Topalovića Cace i o aktivnostima koje su rezultirale njegovim hapšenjem.
Pejanović je kazao da je o ubistvu osam zarobljenika saznao dosta kasnije.
Na pitanje Vikićeve Odbrane, svjedok je rekao da je Vikić mnogo značio gradu i da je osigurao multietničnost, profesionalnost i odgovornost jedinice na čijem je čelu bio.
“Blago zemlji i građanima koji su imali takvog komandanta”, kazao je Pejanović.
Odbrana Pušine uložila je set materijalnih dokaza, a u nastavku suđenja 22. oktobra planirano je svjedočenje optuženog.