Sudnica Suda Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH
Svjedok KD-2 je izjavio da je 1992. radio na obezbjeđivanju pritvorskih jedinica u SJB-u, a kasnije i u Teritorijalnoj odbrani (TO) u Tesliću.
“U to vrijeme komandir nam je bio Predrag, načelnik stanice Kuzmanović, a šef Kriminalističke službe Đukić, od njih sam dobijao sve naredbe”, rekao je svjedok.
On je potvrdio svoj raniji iskaz u kojem je naveo da se ništa u SJB-u i u podrumskim prostorijama ne bi moglo dešavati bez njihovog znanja.
Dušan Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić su optuženi za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.
Opisujući podrumske prostorije u koje su dovodili zarobljene civile, svjedok je kazao da su bile veličine sudnice, da nije bilo kreveta i dušeka, ali da su zarobljenici imali hranu, vodu i toalet. On je rekao da su zbog velikog broja zarobljenika, dio njih izmjestili u prostorije TO-a.
“Tamo su bili u boljim uslovima, bila je veća prostorija”, kazao je svjedok.
Na upit tužiteljice Enise Adrović da li su u tim boljim uslovima imali krevete, dušeke, pokrivače, ljekarsku pomoć, svjedok je rekao da nisu.
“Imali su hranu, vodu, imali su WC da odu kad žele”, kazao je on.
Na upit tužiteljice da li su zatvorenici morali ustajati i okretati lice zidu kad bi oni ulazili s hranom u prostoriju, svjedok je rekao “pa moraju”, ali je negirao da su morali dižati tri prsta iznad.
On je kazao da nisu imali vidne fizičke povrede i da nije bio svjedok premlaćivanjima u periodu dok je obezbjeđivao pritvorsku prostoriju.
Nakon prezentovanja ranijeg iskaza u kojem je naveo da su pripadnici “Mića” izvodili i maltretirali zatvorenike, svjedok je potvrdio da se to desilo, ali da nije mogao reagovati jer su oni bili nasilni.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH Vitomir Dević je rekao da je optuženi Markočević dao spisak Živku Spasojeviću i da su oni išli na adrese kako bi zarobljenike privodili u SJB, ispred kojeg su stajali optuženi.
“Od adrese do adrese išli i ljude privodili, odvedemo ih u SJB i predamo policajcima tamo. Kad predamo jednog, idemo dalje na drugu adresu. Taj dan smo ih priveli, ja mislim, 41”, prisjetio se Dević.
Drugostepenom presudom iz augusta 2019., Vitomir Dević je osuđen na 15 godina zatvora zbog učešća 1992. u ubistvima civila na planini Borje kod Teslića.
On je ispričao da je jednom i sam bio u pritvoru, ali da je pušten kada je dobio zadatak, uniformu i oružje, i usmjeren da se pridruži drugima u kombiju u kojem su bili ljudi za razmjenu. Naveo je da su krenuli u pravcu Banje Luke, ali da su po dolasku na planinu Borje skrenuli lijevo.
“Već je bilo puno ljudi u uniformama, slabo se vidjelo, svi su bili naoružani, tu je bilo 40-ak ljudi, izvode ljude iz kamiona i stavljaju ih u vrstu”, izjavio je on, dodavši da je te noći “bilo između 12 i 15 zarobljenih civila”.
Odbrane optuženih nisu željele ispitati svjedoka jer im nije dostavljen njegov raniji iskaz koji se koristi kao dokaz, te će biti ponovo pozvan na ispitivanje.
Suđenje će se nastaviti 18. oktobra.
