Suđenje

Koroman: Optuženi stanovnicima općine Pale ulijevao sigurnost

23. Augusta 2021.12:49
U nastavku suđenja Malku Koromanu, optuženom za zločine počinjene na Palama od kraja marta do decembra 1992. godine, svjedoci Odbrane su ispričali kako su se zbog Koromanovog prisustva na području općine Pale osjećali sigurno i bezbjedno.

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Abida Bradarić, prva svjedokinja Odbrane, izjavila je kako se početkom 1992. godine nalazila u paljanskom mjestu Podgrab te kako tada nisu “ništa osjećali” i da su putovali za Sarajevo dok nisu postavljene barikade.

Na pitanje branioca Muhidina Kape kakvo je stanje bilo u Podgrabu, svjedokinja je odgovorila da je bilo mirno i da je “bilo sve normalno”, te dodala da su se lica bošnjačke nacionalnosti mogla slobodno kretati.

Ona je ispričala da poznaje Koromana, da su bili zajedno u Kulturno-umjetničkom društvu (KUD), da je radio u policiji i da je prilikom razgovora s njenom mamom rekao da, dok je on živ, “sve će biti kako treba”.

Kazala je svjedokinja da nije bilo pritiska da napuste Podgrab, ali da su građani samoinicijativno odlučili s Pala otići za Sarajevo.

Kako je izjavila, jednom prilikom je čula razgovor Koromana i svoje majke, koja mu je rekla da je njena kćerka trudna, na šta je optuženi rekao: “Ja ću je lično odvesti u bolnicu u Sarajevo.”

Opisujući ulogu Koromana u tom periodu, svjedokinja je kazala da su mu svi vjerovali.

“Za svakoga se brinuo”, rekla je ona, te dodala da je on “nekako održavao tu pozitivnu stranu”.

Prema njenom svjedočenju, u Podgrebu su živjeli i Bošnjaci i Srbi koji su održavali sastanke “da se očuva mir”, te je dodala da se u tom mjestu ništa ružno nije dešavalo.

Optužnica tereti Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Svjedok Mirsad Kadrić je ispričao kako Koromana nije lično poznavao, nego samo iz viđenja, te da zna da je on bio načelnik policije.

Kadrić je, kako je izjavio, početkom 1992. godine bio u Podvitezu, a radio je na Palama.

Prisjećajući se stanja u Podvitezu, svjedok je ispričao da je bio mir i da ih je policija obilazila.

“Nije nam niko ništa zabranjivao”, kazao je on te dodao da nije vršen pritisak da idu iz Podviteza, ali da im je rečeno da su došle paravojne jedinice i da “policija ne može garantovati sigurnost”.

“Kad je ta frka bila, stalno se spominjao Koroman, da je on kao zaštitnik”, prisjetio se svjedok.

Odgovarajući na unakrsno ispitivanje tužioca, Kadrić je kazao da je bila naredba da se preda oružje, što je on i uradio, ali da ne zna ko je naredio.

Treći svjedok Odbrane, Enver Tatlić je za Koromana rekao da ga nije “dobro fizički poznavao”, ali da su stanovnici Pala pričali da imaju “sreće što je Koroman načelnik”.

Tatlić je ispričao da je Koroman lično upozoravao da se mnogo ne okupljaju, jer se pojavilo “nekih vojnika”.

“Ako se bilo šta desi, javite pa ću ja reagovati”, kazao je Koroman, prema riječima svjedoka.

Odgovarajući na pitanje kakva je bila uloga Malka Koromana početkom rata, svjedok je rekao da se stanovništvo zbog njega osjećalo bezbjedno.

“Jedan čestiti čovjek, jedan čestiti Srbin, koji je gledao ono zaista korektno”, kazao je on.

On se također prisjetio i kada je, radi davanja izjave, pozvan u policijsku stanicu, gdje je sreo optuženog, koji je pitao “ko može privoditi ljude bez njegovog znanja”, te im rekao da idu kući, da im on garantuje da ih više niko neće pozivati.

Odgovarajući na pitanje tužioca ko ga je pozvao u policiju, Tatlić je objasnio da je “naišla patrola uniformisanih ljudi” i da im je usmeno saopćeno da trebaju dati izjavu.

Nastavak suđenja je zakazan za 30. august, kada je planirano saslušanje zadnjeg svjedoka Odbrane.

Aida Trepanić