Suđenje

Pantić i ostali: Optuženi Milošević tvrdi da je dan kasnije čuo za ubijene u Zaklopači

15. Jula 2021.13:49
Svjedočeći u svoju korist, trećeoptuženi Milomir Milošević je ispričao da je 16. maja 1992. godine prolazio kroz mjesto Zaklopača u oba pravca i da je dan kasnije saznao za ubistva u tom selu.

Radomir Pantić i ostali. Foto: Sud BiH

Optuženi Milomir Milošević je izjavio da je, kada je formirana Policijska stanica (PS) u Milićima u proljeće 1992. godine, postavljen na punkt u mjestu Podgora, gdje je s njim bilo nekoliko rezervnih policajaca. Dužnost na punktu, kako je rekao, bila im je kontrola ljudi i vozila prema Milićima.

Prema njegovim riječima, do oktobra 1992. godine bio je vezan samo za punkt, kojim je, po zaduženju, kao policajac rukovodio.

Govoreći o Zaklopači, Milošević je kazao da poslije prolaska kroz selo dolazi bazen za napajanje vode Milići, a potom kamenolom i selo Zalukovik.

Naveo je da je bilo obezbjeđivanje bazena i da su iz PS-a pravili raspored i direktno su policajci iz stanice išli. On je, kako je rekao, dva puta išao na bezen kao vozač. Mjesec dana prije napada na Zaklopaču koji se desio 16. maja 1992., rekao je Milošević, bazen je miniran i nakon toga se nije gore išlo.

Milošević je kazao da je PS imala dva policijska službena golfa plavo-bijele boje s rotacijama, crveni civilni golf, koji je vozio načelnik stanice Rade Bjelanović, vozilo lada, koje je neko dao na korištenje, kao i hondu, koja je dovezena iz Vlasenice.

“Ne sjećam se boje. Nisam je nikad vozio, niti sam se vozio. Jako malo vremena sam provodio u stanici. Domaća registracija je, mislim, bila”, rekao je Milošević odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća.

Prisjetivši se 16. maja, optuženi je kazao da je ispred PS-a bilo postrojavanje oko 30 do 40 policajaca, među kojima je redovnih bilo pet ili šest. Tada je načelnik Bjelanović rekao da idu prema Derventi, a među osobama koje su otišle gore bio je i prvooptuženi Radomir Pantić.

Kada su došli do Dervente, kazao je optuženi, pješke su otišli do mjesta Žutica, i pokrivao je lijevu stranu uz rijeku Jadar. Od oružja je, kako je kazao, dužio automatsku pušku, a u brdima se čula pucnjava.

“Tu smo bili dva do tri sata. Oko podne se ‘šuškalo’ da ima poginulih, ranjenih, i da se povlačimo nazad (…) Ne sjećam se s kim sam se vratio, nisam vozio nikakvo vozilo tog dana. U Milićima, kada sam došao, bilo je dosta naroda, ranjenih i poginulih. Narod se okupio zbog ranjenih i poginulih. Tu sam bio ispred stanice – ništa se ne poduzima, ne zna se ništa”, ispričao je Milošević.

Pojasnio je da je Pantića vidio u Derventi, i kasnije kad su se rasporedili, nije ga viđao, i da je “najvjerovatnije Pantić rekao da se povlače”.

Posvjedočio je da mu je Bjelanović kazao da odveze neke ljude do Gornjeg Zalukovika, što je on i uradio. Pojasnio je da je išlo još jedno vozilo, a da je on vozio policijski plavo-bijeli golf. Prošao je kroz Zaklopaču, prema bezenu do kamenoloma, gdje su se zaustavili.

“Vidio sam tu čovjeka s puškom kod portirnice. Ja nisam imao naoružanje, automatska puška je ostala u stanici. Nisam imao potrebe da je nosim (…) Ljudi su izašli tu, a ja sam se vratio kroz naselje i prema Milićima. Kod jedne kuće sam sreo kolonu, šest-sedam vozila. Mislim da je niva bila na početku. Dolje niže sam sreo još jedno vozilo, koje je otišlo za kolonom”, opisao je Milošević, dodavši da je vidio da su ljudi u vozilima imali maskirne uniforme.

Istakao je da se nije nigdje zaustavljao prilikom odlaska do kamenoloma i nazad do Milića.

Dan poslije, kako je izjavio, čuo je da su ljudi ubijeni u Zaklopači, a nekoliko dana kasnije u medijima je čuo da su ljudi rekli da je on učestvovao u tome.

Osim Miloševića, za ubistva najmanje 57 bošnjačkih civila u Zaklopači, počinjena 16. maja 1992. godine, optuženi su Pantić, Branko Jolović, Nenad Vukotić i Nikola Lošić. Pantić je, prema optužnici, bio komandir policije u Milićima, a Milošević policajac, dok su ostala trojica bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Suđenje će se nastaviti 26. augusta, saslušanjem prva tri svjedoka Odbrane četvrtooptuženog Vukotića.

 

Emina Dizdarević