Suđenje

Maksimović i ostali: Tužilaštvo uvjereno da je dokazana odgovornost optuženih

7. Jula 2021.18:54
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ocijenilo je u završnoj riječi da je dokazana odgovornost osmorice optuženih za nezakonito zarobljavanje, nečovječno postupanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine.


Goran Maksimović i ostali. Foto: Sud BiH

Tužilaštvo je navelo da je podneseno dovoljno dokaza o krivici Gorana Maksimovića, Ljiljana Mitrovića, Slavka Perića, Mileta Vujevića, Vukašina Draškovića, Gojka Stevanovića, Raje Lazarevića i Miće Manojlovića. Prema optužnici, u Lokanju je ubijeno najmanje 67 civila, nakon napada i zarobljavanja civila iz kolone koja je iz Teočaka krenula 14. jula.

Tužiteljica Dika Omerović je kazala da je dokazan širok i sistematičan napad srpskih snaga na područje Zvornika, koji je postojao od aprila do oktobra 1992. i da su svi optuženi poznavali situaciju na terenu.

Dodala je da je dokazano da je Maksimović bio komandir Interventne jedinice policije iz Ugljevika, a Mitrović njegov zamjenik, te da je grupa pripadnika ove policije poslana prije napada na kolonu.

Ona je navela da je Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice, osim Draškovića koji im se pridružio iz drugog sela.

Prema njenim riječima, zarobljavanje je bilo unaprijed planirano, što dokazuje izvještaj u kojem se konstatuje da su primijećeni tragovi koji ukazuju na kretanje kolone.

Omerović je rekla da je nesumnjivo da su zarobljeni bili civili i da nisu imali naoružanje, napominjući da je među muškarcima bilo nekoliko žena i djece. Kazala je da su Perić i Cvjetko Popadić, koji više nije živ, zarobili grupu od 40 civila, a da to ne bi mogli učiniti da su civili bili naoružani.

Najveći dio završne riječi tužiteljica je podsjećala na iskaze svjedoka, koji su govorili o zarobljavanju u šumi, dovođenju dijela zarobljenika u čitaonicu u selu, te o ubistvima jedne grupe na lokalitetu Njiverice odnosno Čarkovac. Ona se osvrnula i na svjedočenja o ubistvima grupe zarobljenih na lokalitetu Vidrine kod crkve.

Tužiteljica je navela da su svjedoci kazali da su vidjeli povrede na zarobljenim koji su ispitivani u čitaonici, te kako su na tom prostoru vidjeli Maksimovića, inspektora Stevana Simića, kao i načelnika policije iz Ugljevika Vinka Lazića, koji je takođe optužen ali je nedostupan.

Omerović je ukazala na iskaze nekoliko svjedoka koji su bili bliže ili dalje od lokaliteta Njiverice i koji su govorili kako su vidjeli zarobljenike i čuli pucnje.

Svjedoci su, kako je podsjetila, tada vidjeli i Perića, Draškovića, Vujevića, Stevanovića i Mitrovića, kao i Radivoja Đorđića, čiji je postupak razdvojen, te Miroslava Markovića kojem se sudi u odvojenom predmetu. Tužiteljica je navela da je jedan od svjedoka rekao da su pucali Đorđić, Stevanović i Drašković.

Ona je napomenula da su zaštićene svjedokinje govorile o nehumanom tretmanu zarobljenih u šumi. Status pripadnika Armije BiH, kako je navela, zarobljenim je dodijeljen posthumno radi regulisanja prava njihovih porodica.

Tužilaštvo će nastaviti sa iznošenjem završnih riječi 23. avgusta, nakon godišnjih odmora.

Marija Taušan