Đurić Mane i ostali: Očeve puške vidjela pri susretu s komandirom policije

Sud BiH. Foto: BIRN BiH 

Advija Okić je kazala da je njen otac Rašid Ferhatović boravio na vikendici i da su tu početkom maja došli vojnici s “fantomkama” i tukli ga, te vodili na stijene, gdje se navodno skrivao njen brat. Otac joj je ispričao da ga je poslije toga ponovo jedan udario kundakom iza uha i da više, nakon udarca, nije čuo.

Svjedokinja je izjavila da su njena sestra i rođak 17. maja pronašli mrtvog oca na krevetu. Kako je navela, imao je prostrelne rane na glavi, grudima i nogama. Kazala je da su morali ići u Krizni štab, gdje su im rekli da mogu ići da pokopaju oca.

Okić je kazala da je njen otac bio lovac i da su mu oduzeli dvije lovačke puške kada su ga tukli. Te dvije puške, koje su imale izrezbarena slova “R”, kako je ispričala, vidjela je u kancelariji komandira policije u Vlasenici Radenka Stanića.

Ona je rekla da su je kod Stanića uputili kada je htjela sa sestrom da napusti Vlasenicu. Kazala je da joj je Stanić pokazao snimak na kojem je njen brat na minaretu džamije sa puškom.

“Rekao mi je – kad se vrati ta puška, mi ćemo izaći”, prisjetila se Okić.

Ona je rekla da je sa sestrom i drugim Bošnjacima iz ulice odvedena u logor “Sušica” 2. juna, a dva dana kasnije su odvezeni prema Kladnju.

Kazala je da su njena dva rođaka, Fehim i Fadil Ferhatović, dan po dolasku odvedeni iz logora sa jednim komšijom, a da su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u Mračnici. Dodala je da je u Vlasenici stradao i njen amidža, koji je bio slijep i nije imao ruku.

Na pitanja Odbrana, Okić je rekla da su joj u policiji kazali da je njen brat snimljen sa snajperom, ali da ona ne vjeruje da ga je imao. Navela je da je snimak sačinjen 4. aprila, na Bajram. Dodala je da je njen brat napustio Vlasenicu u aprilu.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen u Vlasenici u periodu od aprila 1992. do marta 1993. godine, sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, koji su optuženi za progon bošnjačkog civilnog stanovništva ubistvima, zatvaranjima, prisilnim nestancima, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici i član Kriznog štaba, Stanić komandir SJB-a, Kraljević komandir specijalnog voda policije poznatog kao “Mićini specijalci”, a Garić policajac.

Svjedok Savo Čeliković kazao je da je bio odbornik u Skupštini opštine Vlasenica i da je posljednja sjednica održana 13. aprila. On je naveo da je veći dio bošnjačkog stanovništva napustio Vlasenicu u martu i aprilu, a da se podijelila i Teritorijalna odbrana (TO).

On je rekao da je 21. aprila mobilisan i da je postavljen za pomoćnika komandanta TO-a za pozadinu. Kazao je da je aktivirana ranija odluka o formiranju Kriznog štaba i da je prisustvovao jednom broju sjednica iako nije bio njegov član.

Čeliković je rekao da je u “Sušici” od ranije bio objekat TO-a i da je tamo bila stražarska služba. Naveo je da su tu prvo smještane srpske izbjeglice, a da je 30. maja izvršena transformacija po naredbi komandanta Birčanske brigade, jer je planirano dovođenje zarobljenika iz Paprače.

Kako je kazao, situacija se usložnjavala i u “Sušicu” su dovođeni bošnjački stanovnici Vlasenice. Rekao je da su se neki i sami javljali, jer je bilo upada izbjeglica u njihove kuće.

Čeliković je kazao da je u “Sušici” do polovine godine vanjsko obezbjeđenje držao TO, a da je kasnije unutrašnje obezbjeđenje bilo pod policijom. Svjedok je rekao da je čuo da je bilo odvođenja i nestanaka bošnjačkog stanovništva.

Na pitanja Odbrane, svjedok je potvrdio da je imao saznanja o nelegalnom naoružavanju bošnjačkog stanovništva, posebno u selima, kao i da su formirali jedinice.

Nastavak suđenja je 14. jula.