Reportaža

Duga borba za odavanje priznanja hrabrosti Goranu Čengiću

Mural posvećen Goranu Čengiću na Grbavici. Foto: BIRN BiH

Duga borba za odavanje priznanja hrabrosti Goranu Čengiću

14. Juna 2021.10:38
14. Juna 2021.10:38
Prijatelji i sugrađani Gorana Čengića, sarajevskog rukometaša koji je ubijen tokom rata dok je pokušavao spasiti svoga komšiju, dočekuju 29. godišnjicu njegove smrti zadovoljni da mu je nakon višegodišnjih napora odato priznanje davanjem imena sportskoj dvorani po njemu, ali i postavljaju pitanje zašto je za to trebalo toliko dugo vremena.

This post is also available in: English (English)

“Meni [Čengić] predstavlja jednog od najvećih heroja”, kaže Halilović i dodaje kako se dugo čudio što godinama nije odavana počast vrhunskom sportisti i čovjeku koji je stradao spašavajući komšiju u zgradi gdje je živio.

“Suprotstaviti se takvim, nemam riječi za takve ljude, suprotstaviti se njima gdje ih je mnogo, a on sam sa svojom porodicom, da pomaže starijem čovjeku, iznemoglom. (…) Za mene je heroj i to ne mali, nego veliki”, kaže Halilović.

Goran Čengić je ubijen sredinom juna 1992. godine dok je pokušavao pomoći svom komšiji Husniji Ćerimagiću. Sud Bosne i Hercegovine u presudi njegovom ubici nije mogao utvrditi datum smrti, a prijatelji i porodica godišnjicu obilježavaju 14. juna.

Herojski čin


Goran Čengić. Foto: Porodična arhiva


Goran Čengić. Foto: Porodična arhiva

Halilović kaže da nije bio u prilici da se čuje sa Čengićem tokom rata jer nisu radili telefoni, ali se sjeća da su mu kolege javile, “onda kada su bile prve razmjene”, da je on ubijen. Dodaje da je bilo više priča o tome kako je Goran ubijen, ali da su prva saznanja koja su imali bila da je nestao.

Prema presudi Suda BiH izrečenoj Veselinu Vlahoviću Batku, Čengić se suprotstavio odvođenju Ćerimagića iz stana u ulici Rave Janković na Grbavici, samo nekoliko desetina metara od dvorane koja bi uskoro trebala nositi njegovo ime.

Vlahovića je Državni sud osudio na 42 godine zatvora zbog vršenja progona mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima, zatvaranjima, odvođenjima u ropstvo, pljačkom imovine i drugim nečovječnim djelima u naselju Grbavica.

U navodima iz prvostepene presude koje je potvrdilo Apelaciono vijeće, Vlahović je u junu 1992. godine uz prijetnju oružjem izveo iz stana Ćerimagića, nakon čega je naišao Čengić, koji ga je pokušao zaštititi. Vlahović ih je obojicu odveo na nepoznatu lokaciju, a potom ustrijelio.

Posmrtni ostaci Čengića i Ćerimagića pronađeni su nakon rata.

Kao neko ko je odrastao sa Čengićem, igrao s njim rukomet i poznavao njegovu porodicu, Halilović se Čengića, sina Ferida Čengića, gradonačelnika Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata, sjeća kao osobe velikog srca, vedrog duha i vrhunskog sportiste.

“Najdraže kod njega mi je bilo što je bio susretljiv. Vrlo brzo je sklapao prijateljstva. Pomagao je starijim ljudima i mlađima. Ništa mu nije bilo da, onako obučen lijepo, uđe u ‘Fis’ da se isprlja da bi mlađima pokazao kako se šutira, kako se dodaje lopta. Izuzetan je bio”, kaže Halilović.

Kroz smijeh dodaje da je Goran bio jako zgodan i da su ga pratile djevojke, zbog čega ga je društvo zadirkivalo.

Višegodišnje ignorisanje poziva za odavanje počasti


Sportska dvorana na Grbavici nazvana po Goranu Čengiću. Foto: BIRN BiH

Inicijativa da se sportska dvorana nazove po Čengiću pokrenuta je prije više od deset godina, ali je ignorisana ili odbijana sve do ove godine. Grupa građana je još 2008. godine uputila takvu inicijativu tadašnjem načelniku Općine Novo Sarajevo Nedžadu Koldži. Zatim je 2013. godine tadašnja vijećnica Naše stranke Sanja Lazar uputila inicijativu prema Općinskom vijeću Novo Sarajevo, objašnjava za BIRN BiH Vildana Bešlija, zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo.

Ali nijedna od tih inicijativa nije usvojena, pa je dvorana 2016. godine, na dan reintegracije Grbavice, otvorena bez imena.

Bešlija se prisjeća da je, izrevoltirana stalnim odgađanjem imenovanja dvorane i znajući da postoji deklarativna politička volja i istinska volja među građanima da se dvorana zove po Čengiću, u aprilu 2017. godine grupa od 13 općinskih vijećnika Naše stranke, Građanskog saveza, Socijaldemokratske partije BiH i Demokratske fronte ponovo podnijela inicijativu da se dvorani da ime po bivšem igraču Rukometnog kluba “Bosna” Sarajevo.

Odgovor Komisije za mjesne zajednice i javna priznanja u Općini Novo Sarajevo uslijedio je u maju. Na Općinsko vijeće poslali su Nacrt odluke o davanju naziva sportskoj dvorani na Grbavici.

“U obrazloženju Nacrta je stajalo: ‘Prilikom utvrđivanja Prijedloga odluke, Komisija je cijenila da Sportska dvorana ne treba da se zove imenom osobe, već po teritoriji na kojoj se nalazi i utvrdila je prijedlog Odluke da se novoizgrađenoj sportskoj dvorani na području Mjesne zajednice ‘Grbavica II’ da naziv Sportska dvorana ‘Novo Sarajevo’”, objašnjava Bešlija.

Nedugo nakon ove odluke, na tabli sa imenom dvorane osvanuo je grafit “Dvorana Goran Čengić”. Bio je to nastavak izražavanja nezadovoljstva Čengićevih sugrađana zbog naziva dvorane i nedavanja imena javnog prostora po ovom sportisti.

Bešlija smatra da kada se hronološki poredaju stvari, “jasno je da je u slučaju imenovanja dvorane izigrana i demokratija s ciljem da se javni prostor u Sarajevu osiromaši za ime jednog od najvećih humanista ovog grada”.


Grob Gorana Čengića u Sarajevu. Foto: BIRN BiH

Na sjednici krajem maja 2021., Općinsko vijeće Novo Sarajevo usvojilo je odluku da se dvorana na Grbavici koja je izgrađena prije nekoliko godina nazove po Goranu Čengiću, skoro punih 29 godina od njegove smrti.

Bešlija danas ističe da je sretna što “nakon dugogodišnjeg zalaganja, konačno imamo Sportsku dvoranu ‘Goran Čengić’”, čime se afirmira plemenitost i hrabrost, dobrota i požrtvovanost.

Ona dodaje kako se imenovanjem Sportske dvorane “Goran Čengić” otvara mogućnost da se mladi ljudi kroz boravak u tom objektu identificiraju sa imenom Gorana Čengića, koje u sebi nosi edukacijski i odgojni potencijal, kao istinski primjer građanske hrabrosti.

“Žao mi je što se ovo nije davno desilo, još 2008. kad su prvi put građani to tražili, pa ni 2013. kad je to tražila naša vijećnica Sanja Lazar, a ni 2017. kad je to tražilo nekoliko političkih stranaka koje su bile u opoziciji, među kojima i Naša stranka. Ipak, drago mi je što je, iz ovog četvrtog puta, Novo Sarajevo položilo ispit iz čovječnosti”, kaže Bešlija.

Ona pojašnjava kako su opstrukcije općinske administracije u Novom Sarajevu značajno usporile provođenje ideje o imenovanju sportske dvorane u djelo, što je dovelo i do “provlačenja časnog imena Gorana Čengića kroz neke neprimjerene, do kraja ispolitizirane istupe u javnosti”.

“Tadašnja politička klima u Novom Sarajevu, očigledno vođena ustaljenim narativom, nije imala dovoljno Goranove hrabrosti i odlučnosti u isticanju simbola građanske požrtvovanosti i zajedništva. U tom procesu, bila je emotivno povrijeđena Goranova majka, koja je više puta polagala nadu da će dvorana nositi ime njenog Gorana. Žao mi je što to gospođa Nataša nije dočekala”, rekla je Bešlija.

Na nadgrobnom spomeniku Goranu Čengiću na sarajevskom groblju “Bare” danas uz njegovo i imena drugih članova njegove porodice stoji i ime njegove majke Nataše Zimonjić-Čengić, koja je preminula 2020. godine.

Lamija Grebo


This post is also available in: English (English)