Garić Rade: Svjedok često viđao optuženog

Garić Rade. Foto: Sud BiH

Nikolin Kovačević kazao je da je prije samog rata živio u selu Doli, koje se nalazi između Vlasenice i Kladnja.

“Čuo sam da se sprema rat, da se ljudi naoružavaju i s jedne i s druge strane”, rekao je Kovačević.

On je kazao da su do aprila 1992. godine držane seoske straže, a nakon toga je dobio poziv za mobilizaciju i bio je raspoređen u svom selu na čuvanju linije.

Kako je rekao, pripadao je Odredu “Drinjača”, čije je sjedište na početku bilo u školi, u Lukama.

Ispričao je da je bilo žrtava “s njihove strane”, te da se jedne prilike desio upad u selo Plještani, kada je četvero ljudi ubijeno.

Kovačević je izjavio da je odranije poznavao Radeta Garića, koji je radio u Puli i koji je tokom rata imao svoju jedinicu “Izviđački vod”. Kazao je da je on dolazio često u selo da pomogne kad zatreba.

Kako je objasnio, sjedište te jedinice nalazilo se “iza linija”, u kući koja je bila slobodna.

“Viđao sam ga onako, kad je bio malo opasniji napad, tu je da pomogne”, rekao je svjedok, dodavši da je Garića viđao dva ili tri puta sedmično, te dodao da je bio dobar čovjek.

On je kazao da nije čuo za zarobljavanje Bošnjaka, niti žena Bošnjakinja, te da nikada nije vidio da Garić sa sobom vodi dijete koje su zvali Draža. Dodao je da je čuo da su se mještani iz sela Turalići tokom noći iselili i otišli u Kladanj, ali ne zna razlog i nije čuo nikakve pucnjeve.

Garića optužnica tereti za progon bošnjačkog stanovništva iz Vlasenice 1992. i Srebrenice 1995. godine – ubistvima, zatvaranjima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima i drugim djelima. On je, prema optužnici, do polovine 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije u Vlasenici, a kasnije komandir Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Odreda “Drinjača”, odnosno Interventnog voda Vlaseničke brigade.

Na upit tužitelja Predraga Tomića zašto je Garić toliko često dolazio, i da li je bilo potrebe da se tako često viđa s njim, svjedok je odgovorio da je bilo napada. On je izjavio da je Garić bio u vojničkoj uniformi i da je imao pištolj, ali da mu nije poznato da li je imao nož.

Rekao je da je Garić dolazio sa pripadnicima svoje jedinice, među kojima su bili “Boban, Milovan i Risto”.

On je kazao da je čuo da su neke žene bile razmijenjene “za muškarce koji su ostali u Federaciji”, ali da ih nije vidio i da zna da su bile Bošnjakinje.

Svjedok je rekao da mu nije poznato da su neke žene ubijane.

On je kazao da je, od sina osobe koja je radila na njivi, čuo priču da su u jesen viđena dva muškarca koja su nosila trećeg koji je “pao”, da su bili Bošnjaci, te da su im neke osobe pomogle da ga ponesu, ali da ne zna šta je s njima kasnije bilo. Na upit tužioca je rekao da ne zna da je Garić bio tu.

Sudija Darko Samardžić je upitao svjedoka, da li je bilo očekivati da Garić bude tu na tom mjestu, svjedok je kazao da ne zna i da je tu priču o trojici muškaraca čuo nakon 15 dana.

Na upit presjedavajuće Vijeća Jasmine Ćosić-Dedović kako zna da Garić nije bio tu, on je odgovorio da mu je sin od te osobe tako rekao. Ona je upitala da li je on pitao tog sina gdje je bio Garić, a Kovačević je kazao da jeste pitao.

Nakon toga je predsjedavajuća tražila da joj objasni zašto ga je pitao konkretno za Garića, a svjedok je rekao da je Garićeva kuća bila u blizini dešavanja. Na upit predsjedavajuće da li je pitao za druge osobe, svjedok je odgovorio da nije.

Kovačević je kazao da ne zna gdje je Garić bio tokom 1992. godine, te da ga je viđao “u prolazu u Vlasenici”. Rekao je da ne zna ni da li je bio vojno angažovan tada.

Na upit Tomića da li mu je poznato da je Garić učestvovao u dešavanjima u Hrvatskoj, u Vukovaru, svjedok je odgovorio da mu nije poznato.

U toku današnjeg suđenja, Odbrana je odustala od svjedočenja drugog svjedoka.

Nastavak suđenja je zakazan za 4. maj.