Garić Rade: Svjedokinje nisu vidjele optuženog kad su žene izdvojene u Lukama

Garić Rade. Foto: Sud BiH

Anđelka Jovičić kazala je da je od maja 1992. do marta 1993. radila pri kuhinji za vojsku i da je raznosila hranu po liniji, a u školi u Lukama kuvala kafu i čaj.

Ona je rekla da je ponekad viđala Garića na liniji, a da je nekada, prilikom smjene, navraćao u školu da popije kafu.

Jovičić je kazala da je bila u Lukama kada su pristizali autobusi sa bošnjačkim stanovništvom, koje se iseljavalo. Ona je navela da je u junu ili julu 1992. vidjela pet do šest izdvojenih žena, koje su bile smještene u školi tri do četiri dana.

Svjedokinja je rekla da je vidjela kada su žene izdvojene, ali da ne zna ko je to uradio. Kazala je da nije poznavala sve vojnike. Precizirala je da prilikom izdvajanja nije vidjela Garića.

Jovičić je ispričala da je ženama kuvala kafu i davala hranu. Prema njenim riječima, one se nisu žalile i nije primijetila tragove nasilja na njima. Dodala je da joj nisu rekle da su silovane.

Svjedokinja je rekla da je čula da su žene odvedene u Pelemiše na razmjenu. Navela je da su one mogle slobodno izaći do toaleta ili kuhinje, a na pitanje da li su mogle otići za Kladanj, odgovorila je da vjerovatno jesu. Zbog čega su one izdvojene i zbog čega nisu otišle za Kladanj, Jovičić je rekla da ne zna.

Ona je kazala da joj nije bilo poznato da je na liniji bio dječak bošnjačke nacionalnosti kojeg su zvali Draža, kao i da nije čula da je išao sa Garićem ili drugim vojnicima.

Na pitanja tužioca Predraga Tomića, svjedokinja je rekla da je bila udata za Garićevog brata Zoru, koji je poginuo.

Tužilac je nabrojao više imena vojnika koje je svjedokinja poznavala, ali koje, kako je rekla, nije vidjela kada su žene izdvojene. Potvrdila je da su joj žene govorile da su išle negdje da kupe sijeno.

Garića optužnica tereti za progon bošnjačkog stanovništva iz Vlasenice 1992. i Srebrenice 1995. godine ubistvima, zatvaranjima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima i drugim djelima. On je, prema optužnici, do polovine 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije u Vlasenici, a kasnije komandir Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Odreda “Drinjača”, odnosno Interventnog voda Vlaseničke brigade.

Božana Gavrilović posvjedočila je da je boravila u Lukama, gdje je čuvala stoku, i da je viđala Garića, koji je bio u prolazu.

Ona je kazala da je bila tu kada se iseljavalo bošnjačko stanovništvo. Ispričala je kako je, kada je došao prvi autobus, vozač izašao i usmjeravao ljude da idu pravo putem i da ne skreću zbog opasnosti od mina.

Prisjetila se kako joj se s manjeg kamiona obratila kćerka izvjesne Selime, pitajući za majku, a da joj je ona rekla da je nije vidjela.

Prema riječima Gavrilović, vozila su prolazila tri do četiri dana, a u jednom trenutku opazila je pet žena kako stoje na putu. Kazala je da je njih odveo jedan vojnik kojeg nije poznavala, a da je poslije čula da su bile u školi nekoliko dana.

Svjedokinja je rekla da je škola bila blizu kuće u kojoj je bila, ali da je nije mogla vidjeti zbog raslinja. Navela je da je čula i da su te žene vodili negdje da kupe sijeno, a da su poslije odvedene u Pelemiše na razmjenu.

Ona je kazala da nije čula da je Garić učestvovao u zlostavljanju te grupe žena, niti da su išle da kose sijeno kod njega.

Suđenje se nastavlja 2. aprila.