Sud BiH i dalje bez rješenja za suđenja u “velikim” predmetima, za advokate posljedice nesagledive

Prošlo je godinu dana i više kako su na čekanju “velika” suđenja za zločine u Prijedoru, Janji, Bužimu i drugim gradovima. Ovi predmeti nisu zakazani ni nakon što su u najvećoj sudnici, uz pomoć Misije OSCE-a u BiH, postavljene plastične pregrade, o čemu je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala.

Sutkinja Minka Kreho, predsjednica Krivičnog odjeljenja Suda BiH, rekla je da optuženi iz ovih predmeta imaju određene mjere zabrane o kojima se izjašnjavaju njihovi branioci, ali su postupci na čekanju.

“Znamo da je proces dugotrajan i da se ovime još više odugovlači, ali nemamo za sada rješenja nego da čekamo da se situacija smiri”, kazala je Kreho za BIRN BiH.

Državni sud razmatrao je i mogućnost razdvajanja ovih predmeta, kako bi se s manjim brojem optuženih moglo nastaviti suđenje u većim sudnicama – “6” i “4”.

“To je bio jedan od prijedloga, od kojeg smo odustali, jer bismo na taj način dodatno maltretirali svjedoke”, objasnila je Kreho, dodavši da, osim kapaciteta sudnica, problem predstavlja i to što su pojedini članovi Vijeća i učesnici u ovim postupcima zaraženi koronavirusom.

BIRN BiH je ranije pisao i o uspostavljanju online suđenja, ali do sada je jedino u predmetu “Respiratori” protiv premijera Federacije BiH Fadila Novalića i ostalih uspotavljeno da se suđenje održano u sudnici moglo pratiti i online, dok suđenja za ratne zločine nikada nisu zakazana na takav način.

Odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) propisuju da nakon šest mjeseci od održavanja zadnjeg ročišta, stranke u postupku imaju pravo da traže ponovno pokretanje suđenja, što bi svakako bio ogroman problem za već preduge sudske procese.

Advokati u predmetima koji nisu imali ročišta duže od godinu dana, smatraju da će situacija u kojoj se nalazi pravosuđe zbog pandemije, imati nesagledive posljedice. To se najviše ogleda u pravu na efikasno i ekspeditivno suđenje, čime su pogođeni i optuženi, smatra Lejla Čović, advokatica u nekoliko takvih predmeta.

“Gubi se ekspeditivnost i pravo na efikasno suđenje, ali i sam kvalitet suđenja, jer nema kontinuiteta procesa. Kvalitet se gubi i u činjenici da advokati, ali i Tužilaštvo, u cilju dokazivanja svojih teza ne mogu raditi kvalitetan posao jer su ograničeni kontakti sa svjedocima, vještacima i drugim neophodnim licima u postupku. Jednostavno, nema plana, a da ne govorim o umiranju svjedoka, što je i prije pandemije bio problem”, rekla je za BIRN BiH Čović, koja smatra da Sud BiH ipak ima kapacitete i za suđenja s više od osam optuženih.

Suđenje Džemalu Hadžiću i još devetorici optuženih za zločine nad srpskim civilima počinjene 1992. u Čemernom, održano je posljednji put u decembru 2019., dok se Atifu Dudakoviću i još petnaestorici optuženih ročište na suđenju za ubistva više od 300 civila na području Krajine održalo u februaru 2020. godine.

Zijad Nanić s još sedam optuženih tereti se za zločine u Bužimu počinjene 1994. i 1995., i oni su u sudnici posljednji put bili prije više od godinu dana, dok je suđenje Ivi Matuzoviću i još devetorici optuženih za zločine počinjene u Orašju na čekanju pred Sudom BiH od 19. februara prošle godine.

Na čekanju je i suđenje Zoranu Bogdanoviću i još devetorici optuženih za zločine u Janji, te Dušanu Miluniću, koji je s još 13 osoba optužen za zločine počinjene u prijedorskom selu Zecovi.

BIRN BiH je ranije pisao kako predugo čekanje na pravdu utiče na žrtve i svjedoke u ovim postupcima.