Analiza

Zašto je odbijena uređena optužnica protiv Vahidina Šahinpašića

18. Februara 2021.12:35
Sud Bosne i Hercegovine odbio je uređenu optužnicu protiv Vahidina Šahinpašića, inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), zbog protupravnog lišenja slobode i ometanja rada pravosuđa, jer nije dostavljeno dovoljno dokaza koji kvalitativno ukazuju na stepen osnovane sumnje koji je neophodan za potvrđivanje.

sudnica
Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Sud Bosne i Hercegovine je 11. januara 2021. godine odbio potvrditi optužnicu protiv Vahidina Šahinpašića, inspektora SIPA-e kojeg je Tužilaštvo BiH mjesec ranije optužilo za protupravno hapšenje i ometanje rada pravosuđa.

Kako je tada saopćeno, Šahinpašić se teretio da je, u svojstvu službene osobe u institucijama BiH, drugoj osobi protupravno oduzeo slobodu kretanja, te koristio prijetnju, zastrašivanje, obećavao i nudio nedopuštenu korist, kako bi je naveo na davanje lažnog iskaza u krivičnom postupku koji se vodi po zakonu Bosne i Hercegovine.

“Šahinpašić se tereti da je 30. augusta 2017. godine, u svojstvu tada vršioca dužnosti načelnika Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e, u činu samostalnog inspektora, bez poštivanja internih procedura, te bez znanja ili naredbe nadležnog tužioca i suda, izdao naredbu službenicima SIPA-e da izvrše lociranje i lišenje slobode osobe inicijala J.Š.Đ.”, saopćeno je ranije.

Kako se navodi u odluci o odbijanju uređene optužnice, za nju Tužilaštvo nije dostavilo dovoljno dokaza koji ukazuju na stepen osnovane sumnje za potvrđivanje.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je ranije pisala da je Državni sud 29. decembra 2020. godine odbio i optužnicu za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja protiv Osmana Mehmedagića, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, Selme Cikotića, državnog ministra sigurnosti, i Muriza Druškića, penzionisanog rukovodećeg uposlenika OSA-e, zbog nepostojanja osnovane sumnje i neispunjavanja osnovnih uslova.

Kako je BIRN BiH ranije analizirao, prema mišljenju nekih pravnih stručnjaka, Tužilaštvo BiH nema izgrađen pravni standard osnovane sumnje i dokaza koji su potrebni prilikom podizadanja optužnice, što se najčešće vidi na kraju godine, posebno u predmetima ratnih zločina, kada se, radi ispunjavanja norme, podiže najviše optužnica.

Sud Bosne i Hercegovine odbio je da potvrdi uređenu optužnicu podignutu krajem prošle godine protiv Radomira Nedića i Ratka Đurkovića, zaključivši da dokazi ne upućuju na postojanje potrebnog stepena sumnje da su osumnjičeni odgovorni po komandnoj odgovornosti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u ljeto 1992. godine na području sela Tursunovo Brdo kod Ugljevika.

Sud Bosne i Hercegovine je prije ove odluke optužnicu vraćao Tužilaštvu BiH na uređivanje.

Manjkava i optužnica sa nedovoljno dokaza 


Policajci SIPA-e, ilustracija. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Sudija za prethodno saslušanje je, kako je navedeno u rješenju o odbijanju koje je potpisala sutkinja Enida Hadžiomerović, izvršio provjeru optužnice protiv Šahinpašića, te utvrdio “da optužnica sadrži nedostatke koji je čine manjkavom u formalno-pravnom smislu”, te ju je vratio na uređenje, uz upute za dopunu.

Nakon dostavljanja uređene optužnice od 31. decembra 2020., sudija za prethodno saslušanje nalazi da “Tužilaštvo BiH uz optužnicu nije dostavilo dovoljno dokaza koji kvalitativno ukazuju na stepen osnovane sumnje koja je u ovoj fazi neophodna da bi se optužnica potvrdila”, stoji u rješenju koje je BIRN BiH dobio na zahtjev.

Prema prvoj tački optužnice, Šahinpašiću se stavljalo na teret da je, kao v.d. načelnika Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e, putem tadašnjeg v.d. šefa Odsjeka za borbu protiv organiziranog kriminala, trgovine drogama i trgovine ljudima Slađenka Čerkeza, dvojici policijskih službenika naložio da pronađu i privedu u prostorije SIPA-e Josipa Šimića-Đinđića.

Nakon što su pronašli Šimića-Đinđića, kako se navodi, zatraženo je da pođe s njima u prostorije SIPA-e dobrovoljno ili da će biti prisilno odveden, čime su mu oduzeli slobodu kretanja, a što je za njega značilo da je lišen slobode. Nakon toga, prema rješenju Suda BiH, Šahipašić je sa Šimićem-Đinđićem “navodno” obavljao informativni razgovor iako nije imao naredbu nadležnog suda niti drugog organa.

“Nasuprot navodima iz optužnice, sudija za prethodno saslušanje je, nakon analize elemenata krivičnog djela za koje se osumnjičeni Šahinpašić tereti, a u odnosu na radnje opisane pod tačkom jedan činjeničnog dijela optužnice, izveo zaključak da sadržaj dokaza dostavljenih uz optužnicu ne podupire navode iz iste u smislu postojanja osnovane sumnje”, navedeno je u rješenju Suda BiH.

Kako stoji, iz svih dokaza koji su analizirani, ne može se izvesti zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičeni Šahinpašić naložio privođenje Šimića-Đinđića, jer nijedan dokaz na to ne upućuje. Prema sadržaju priloženih dokaza, Šimić-Đinđić je podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv Glavnog odbora Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala BiH, zbog čega je bilo potrebno obaviti informativni razgovor s njim, što proizlazi iz više dostavljenih službenih zabilješki SIPA-e i iz iskaza saslušanih svjedoka.

Po zaključku sudije, radilo se o pozivanju na informativni razgovor, a ne o privođenju, odnosno hapšenju, jer i sama svjedokinja Belma Balijagić-Džuho, advokatica Šimića-Đinđića, u svom iskazu navodi da su dva policijska službenika na njen upit navela da se Šimić-Đinđić poziva u “prijateljskom svojstvu”.

“Iako su svjedoci Šimić-Đinđić i Balijagić-Džuho u svojim iskazima naveli da je Šimić-Đinđić morao prisilno krenuti s policijskim službenicima, odnosno da je isti bio uhapšen, naprijed analizirani dokazi ne ukazuju na osnovanu sumnju o tome, na što ukazuje i službena zabilješka od 30. augusta 2017., sačinjena od strane policijskih službenika Gorana Tomića i Dragana Pekića”, pojašnjava se u rješenju.

Prema rješenju, u iskazu Šimić-Đinđić govori da je navedene prilike popio kafu u prostorijama SIPA-e, te je vođen neobavezan razgovor, kao i iz iskaza svjedokinje Balijagić-Džuho, koja je navela da su se Šahinpašić i Čerkez srdačno pozdravili s Josipom, da je “krenula” priča oko kafe, da su sjedili 15-ak minuta na kafi, da su pričali o raznim neformalnim temama i da je Šimić-Đinđić, u komunikaciji s nekim medijima u vrijeme dok se nalazio u SIPA-i, demantovao da je uhapšen.

Nepostojanje krivičnog postupka koji se navodi u optužnici

Josip Šimić – Đinđić. Foto: N1

Prema drugoj tački optužnice, osumnjičenom Šahinpašiću na teret se stavljalo korištenje prijetnje, zastrašivanja, obećavanja i nuđenja nedopuštene koristi kako bi Šimića-Đinđića naveo na davanje lažnog iskaza u krivičnom postupku, odnosno da izjavom tereti Ružicu Jukić, tadašnju potpredsjednicu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), i glavnu tužiteljicu Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gordanu Tadić.

Prema rješenju, riječ je o događaju u kojem je Šimić-Đinđić, u svojstvu osumnjičenog, 5. septembra 2017. uhapšen po naredbi Kantonalnog tužilaštva Sarajevo i priveden u prostorije SIPA-e zbog krivičnog djela “krivotvorenje isprave”.

U pitanju je sačinjavanje akta SIPA-e od 28. decembra 2015., sačinjenog na memorandumu, ovjerenom pečatom ove agencije i potpisanom za direktora SIPA-e Pericu Stanića od strane zamjenika direktora Đure Kneževića, koji dokument je Šimić predao na protokol Tužilaštva BiH, zajedno s prilogom – shemom kretanja tadašnje v.d. glavne tužiteljice Tadić i razgovora između Tadić i Jukić.

Prema navodima iz optužnice i dokaza koji su priloženi, kako se navodi u rješenju, Šahinpašić je primoravao Šimića-Đinđića da dâ lažni iskaz kojim bi teretio Tadić i Jukić, dajući mu nasilno da pije alkohol i obraćajući mu se riječima: “Hoćeš li ti, Šimiću, da ideš večeras u pritvor ili kući?”, te drugim prijetnjama.

“Ovako postavljena konstrukcija činjeničnog supstrata optužnice je, po zaključku sudije, a nakon uvida u dokaze koji se odnose na navedenu tačku optužnice, zasnovana isključivo na iskazima svjedoka Šimića-Đinđića, bez uporišta u bilo kojem drugom dokazu, što nije dostatno za potvrđivanje optužnice, za koje je neophodno postojanje višeg stepena osnovane sumnje u počinjenje krivičnog djela i dovoljno dokaza iz kojih to proizilazi”, pojašnjava se u rješenju.

Prema rješenju, jedan od bitnih elemenata krivičnog djela “ometanje rada pravosuđa”, za koje se Šahinpašić tereti, jeste i taj da se navođenje na davanje lažnog iskaza ili sprečavanje davanja iskaza odnosi na krivični postupak koji se vodi po zakonu BiH, dakle konkretan krivični postupak.

Međutim, tužilac nijednim dokazom nije potkrijepio osnovanu sumnju da je, u vrijeme kada je vršeno ispitivanje tada osumnjičenog Šimića-Đinđića u prostorijama SIPA-e, vođen bilo kakav krivični postupak za krivično djelo “neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje”, kako se to paušalno navodi u dopunjenoj opužnici, piše u rješenju o odbijanju.

“Takođe, upitno je i da li se navedeno krivično djelo ‘ometanje rada pravosuđa’ uopšte može počiniti radnjama prema licu koje je kritične prilike imalo status osumnjičenog lica, jer je bitan elemenat krivičnog djela navođenje na davanje lažnog iskaza. Pojam ‘davanje lažnog iskaza’ upućuje na Krivični zakon BiH, po kojem lažni iskaz može dati svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač, ali ne i osumnjičeno lice”, dodaje se u rješenju o odbijanju optužnice.

Kako je zaključeno, sudija za prethodno saslušanje nalazi da dokazi dostavljeni uz optužnicu ne podržavaju zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio krivična djela za koja je optužen, niti neko drugo krivično djelo iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine, te je optužnica odbijena.

Emina Dizdarević