Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Fikret Čuskić, bivši komandant Operativne grupe Bosanska krajina, kao i 17. krajiške brigade, a kasnije načelnik Štaba Sedmog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), rekao je da je Ibrahim Purić u decembru 1993. godine bio komandant 325. brigade i Taktičke grupe (TG).
“Ibrahim Purić je komandant brigade, imao je svoje odgovornosti, prema tome cijelo vrijeme je involviran i sudjelovao je u pripremama”, kazao je Čuskić.
Na upit tužioca Mersudina Pružana o saznanju o zarobljavanju vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 22. decembra 1993. godine i njihovim ubistvima, Čuskić je odgovorio da je to naknadno čuo iz medija i da je to tada smatrao propagandom, a da je iz izvještaja koje su podnosili komandanti nakon akcija saznao da su u sukobu ubili 50 vojnika, čime su očistili Križančevo Selo.
“Ubiti 50 neprijateljskih vojnika, staviti bolje uslove dubine, to je za mene bio uspjeh. Mislim da sam pohvalio sve jedinice koje su to obavile”, rekao je on.
Na upit Purićevog branioca Envera Baždara tokom unakrsnog ispitivanja, da li je napad na sela bio nužan i neophodan, svjedok je odgovorio potvrdno, dodavši da je selo bilo u blokadi pola godine.
“Mi smo dobijali stravične izvještaje. Jedna enklava živi od sredine aprila do kraja godine bez hrane, vode, struje, municije… Mi smo dobijali izvještaje da su djeca osijedila unutra”, kazao je svjedok.
Čuskić je izjavio da su brigadama upućivane naredbe da se poštuje Ženevska konvencija.
On je negirao da je Purić smijenjen 26. decembra s pozicije komandanta TG-a zbog napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza.
“Urađeno je zbog toga što je Mustafa Fazlić bio profesionalni vojnik, on je na vezi imao samo jedan bataljon i mogao se više posvetiti, dok je Ibro bio više patriota i borac, a ne profesionalni vojnik”, rekao je Čuskić objašnjavajući da je Fazlić zamijenio Purića na mjestu komandanta TG-a.
Tužilac Pružan je priložio zapisnik iz dnevnika aktivnosti od 23. i 24. decembra 1993. godine u kojem se navodi da je svjedok dao naredbu 325. brigadi da urednije obavlja poslove, tada još uvijek na čelu s Purićem. Na pitanje šta je mislio pod tim, svjedok je odgovorio da “urednije, preciznije rade i poštuju rokove”.
“Ibro Purić je komandant, veliki patriota, velikog morala, veliki vjernik, ali nije vojnik. Ja njega kad pritisnem, on ne zna šta će, vadi pištolj i kaže: ‘Ja odoh, ko će za mnom?’”, kazao je svjedok opisujući optuženog i razloge zašto je rekao da urednije rade.
Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Na ovom ročištu je pročitan iskaz preminulog svjedoka Bakira Sivre, koji je kazao kako je učestvovao u napadu na sela i da su ulazili u kuće kako bi pronašli neku hranu, a da je dan poslije vidio više od 20 tijela ubijenih vojnika.
“Shvatio sam da su to vojnici HVO-a iz napada na selo u kojem sam i ja učestvovao”, stoji u iskazu Sivre.
On je tada rekao kako je saznao da je Almir Sarajlić strijeljao vojnike HVO-a koji su se samovoljno predali, ali da on u noći napada nije vidio nijedno tijelo u selu pored kuća i da ne zna otkud su se tijela našla na “crvenoj zemlji”.
Suđenje će se nastaviti 5. februara.
