Milomir Savčić. Foto: BIRN BiH
Dževad Ibrahimović je ispričao da se sa roditeljima pozdravio 9. jula i da je to posljednji susret s njegovim ocem Šemsom, za kojeg mu je majka rekla da je razdvojen od nje u Potočarima i odveden u “bijelu kuću”. Posmrtne ostatke oca je pronašao 2006. godine.
Posvjedočio je kako se ne sjeća tačno datuma dešavanja, ali da misli da je bila noć sa 15. na 16. juli 1995. godine kada je krenuo u bijeg iz šume kod Jelaha. Prelazeći putnu komunikaciju između Konjević-Polja i Nove Kasabe, on je opisao da je naišao na svježe iskopan kanal širine pet do sedam metara.
“Pod nogama mehko, 99 posto sam siguran da su bili dijelovi tijela, jer propadneš, pa nađeš čvrst oslonac, a znaš da nije kamen. To će me vječno proganjati”, ispričao je Ibrahimović, dodajući da je naletio i na ruksake šivene od padobrana, konzerve i flaše.
“Kad sam pao, osjetio sam pod rukom dijelove garderobe”, kazao je.
Ibrahimović je naveo kako je u jednom dijelu šume u kojoj se krio, u brdu, imao pogled na putnu komunikaciju na kojoj je viđao jednog ili dva srpska vojnika u razmaku od 100 do 150 metara, te da su bili u maskirnim i SMB uniformama. Na jednoj strani je vidio kuću u koju su dovozili kamionom ljude, a na drugoj stadion na kojem je bila grupa ljudi.
Kaže kako je u tom periodu viđao da se ljudi predaju srpskoj vojsci.
“Vidio sam da ima skupljenih ljudi na stadionu prema rijeci Jadar”, kazao je svjedok, dodajući da ne zna koliko je ljudi tačno bilo niti ih je prepoznao, jer su bili “skupljeni u jednu grupu”.
On se prisjetio da je dva puta viđao vojni kamion koji je dovozio ljude koje su smještali u kuću i da ih je bilo između 40 i 60. Kaže kako je čuo da komuniciraju preko megafona, ali mu nije bilo razgovijetno i ne zna šta su govorili.
Svjedok je kazao kako se tokom tri provedena dana u šumi kretao, ali da je najbliže prišao putnoj komunikaciji na sedam metara, a da je u donjem dijelu šume silazio i brao jabuke, pa se ponovo vraćao u viši dio odakle je imao pregled na objekte o kojima priča. Tih dana je, kako je posvjedočio, viđao vojna vozila, ali nije tačno siguran koja.
“Ima vozila koje sam vidio, transporter jedan na stadionu, palio se, gasio taj dan, a da li je bilo oklopno vozilo, ne znam, ne razumijem se to”, prisjetio se on.
On je kazao kako je na putu za Snagovo bio zarobljen od strane “regularne jugo vojske” i da je 25. jula odveden u Batković gdje je proveo 150 dana, nakon čega je razmijenjen.
Na upit Odbrane zašto u iskazu iz istrage nije spominjao stadion, on je rekao da se ne može sjetiti, ali da je na tom stadionu igrao lopte.
Na pitanje advokata Miodraga Stojanovića da li je svjedok išao za Tuzlu po naređenju nadređenih, svjedok je kazao da je išao “da spasi živu glavu” i da njemu lično to niko nije naredio.
Ibrahimović je na pitanje advokata da li zna za čovjeka koji se zove Milomir Savčić, kazao da ne zna.
Savčić se optužnicom tereti da je, u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS), pomagao u genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine.
Optužnica ga tereti da je planirao, komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika 65. zaštitnog motorizovanog puka VRS-a i bataljona vojne policije koji je bio u njegovom sastavu, prilikom zarobljavanja i zatočenja više stotina muškaraca bošnjačke nacionalnosti na više lokacija na području Nove Kasabe, te njihovom nezakonitom zatočenju, zlostavljanju i ubistvima.
Nastavak suđenja je 26. oktobra.
