Suđenje

Koroman: Prisutni u fiskulturnoj sali mogli da vide optuženog

31. Avgusta 2020.15:58
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na Palama 1992. godine, jedan od svjedoka Tužilaštva je kazao da su Malka Koromana u fiskulturnoj sali mogli da vide svi koji su tu bili zatvoreni.

Fahrudin Sipović je rekao da je iz Hrenovice (opština Pale) 22. maja 1992. godine odveden u policijsku stanicu.

“Tu ispred stanice sam vidio oko 200 ljudi”, kazao je on, dodavši da je im je u policijskoj stanici rečeno da će biti zatvoreni do daljnjeg, te su sprovedeni u staru fiskulturnu salu.

Sipović je izjavio da se ništa nije dešavalo do osam sati navečer, kada se čula galama i kada su “upali” i vojnici i civili.

“Tada sam prepoznao osumljičenog, gospodina načelnika”, rekao je Sipović.

Tada im je, kako je posvjedočio, naređeno da se okrenu ka zidu, te su ih počeli udarati. Svjedok je kazao da je on primio udarac u glavu, ali da nije pao u nesvijest. Premlaćivanje je trajalo do nekih pola sata, rekao je on.

“Tada je gospodin naredio: ‘Dosta je, momci, idemo napolje’”, kazao je svjedok i napomenuo da je stajao na sredini sale.

Na upit Odbrane da li su Koromana mogli da vide svi prisutni, Sipović je odgovorio potvrdno.

Svjedok je ispričao da je ispitivan, te da su svaki dan bili izloženi fizičkom zlostavljanju, nisu imali adekvatne higijenske uslove, i dodao da je osam ljudi dijelilo jedan kruh.

Kako je rekao, on je pronašao jednog zarobljenika obješenog u kupaonici.

“Fehima sam ja našao obješenog”, kazao je Sipović, napomenuvši da je tijelo izneseno tek ujutru.

Svjedok je rekao da je bio zatvoren 52 dana, te da Koromana nije vidio nikada poslije.

Optužnica tereti Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Svjedokinja Sabira Žunić s Pala je ispričala da su joj dvojica muškaraca “došla na vrata” tražeći da se preda oružje.

Žunić je navela da je Koromana poznavala iz viđenja, te da je njen muž izdvojen u grupu sa ostalim muškarcima.

Ona je kazala da su joj tri puta pretresali kuću, ali da “Malko nije bio s njima”.

“Nisu nas nikad maltretirali, nisu nas tukli, nisu djecu dirali”, rekla je ona, te dodala da po priči zna da su odveli neke ljude u Kulu i tamo ih maltretirali.

Na upit Odbrane da li se slaže da je Koroman spasio njenog muža, Žunić je potvrdno odgovorila.

Svjedokinja je izjavila da je imala veću količinu zlata te da je komšinici posudila jedan prsten, u slučaju da joj budu tražili zlato. Kako je kazala, komšinica joj je ispričala da je njoj i još jednoj ženi zlato oduzeto zajedno s tim prstenom, te da je po naređenju Koromana zlato vraćeno, ali da ona nije dobila svoj prsten.

Kako je objasnila, komšinica joj je rekla da je “Malko Koroman natjerao da se to zlato vrati”.

Treći svjedok Dragomir Čolo naveo je da mu je Koroman rođak.

“Ja sam bio u rezervnom sastavu od 1991. godine”, kazao je Čolo, napomenuvši da su obavljali poslove sa aktivnim sastavom, te da su zadatke dobijali od šefa smjene, a da je Koroman bio načelnik policije.

Na upit Tužilaštva zašto je u ranijem zapisniku naveo da je upoznat sa zatvaranjem jedne grupe ljudi iz Hrenovice, svjedok je rekao da mu nije poznato ali da zna da su bila lica u fiskulturnoj sali.

Tužilac Seid Marušić je pitao ko je radio na obezbjeđivanju sale, a Čolo je kazao da se ne sjeća. Tužilac je konstatovao da je u ranijem zapisniku svjedok spomenuo da je radio na obezbjeđivanju, što je svjedok potvrdio. Na pitanje Odbane da li je ikada ulazio u salu i da li je imao ključeve, svjedok je odgovorio da nije.

Nastavak suđenja je zakazan za 14. septembar.