Prva presuda za ratovanje u Ukrajini 10. marta

Državna tužiteljica Suada Pašić kazala je u završnoj riječi da su izvedeni dokazi u potpunosti potvrdili da je optuženi počinio krivično djelo za koje se tereti i da su saslušani svjedoci potvrdili navode optužnice.

Ona je rekla da iz dokaza proizlazi da je Stević 2014. godine otputovao na područje Luganske oblasti, gdje se pridružio paravojnoj jedinici “Jovan Šević”, u kojoj je bila, kako je kazala, većina učesnika na ratištu u Ukrajini iz BiH.

“Svjedoci koji su boravili na ovom ratištu potvrdili su učešće Stevića”, kazala je tužiteljica.

Ona je kazala da su svjedoci, inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), potvrdili da su saznanja o Stevićevom boravku u Ukrajini prikupili tokom policijske akcije “Krim” i da je optuženi imao kontakt s pripadnicima jedinice “Jovan Šević”. Pašić je tokom završne riječi rekla da su dokazi Tužilaštva uzeti tokom pretresa prostorija u kojima je boravio optuženi prikupljeni na zakonit način.

U svojoj završnoj riječi tužiteljica je navela kako je svjedok – stručno lice Hamza Višća utvrdio da se Stević na fotografiji koja je uložena kao dokaz vidi u vojnoj uniformi ispred vozila koje je moglo biti samo na području Luganske Narodne Republike (LNR), ali da fotografija vjerovatno nije nastala na ratištu.

Ona je kazala da su svjedoci Slavenko Kuzmanović i Živan Vuksanović opisali svoja saznanja o boravku Stevića u Ukrajini i da ona pokazuju da je tamo bio pripadnik paravojne jedinice. Pašić je kazala da se postavlja pitanje koja istina o Steviću je prava – da je on bio borac ili novinar, vjernik i mirotvorac.

“Da je Stević bio novinar, zar ne bi na fotografiji držao olovku, a ne oružje, ne bi kontrolisao punktove. Nesporno je da je otišao organizovano i postao pripadnik jedinice ‘Jovan Šević’, gdje je obavljao vojne zadatke. Predlažemo da ga se proglasi krivim i izrekne kazna u skladu sa zakonom”, kazala je Pašić.

Državno tužilaštvo tereti Stevića da je 2014. godine, preko Beograda i Moskve, otišao u ukrajinsku regiju Lugansk, gdje se pridružio jedinici “Jovan Šević”. Prema navodima iz optužnice, Stević je zadužio oružje i uniformu te je do kraja septembra 2014. obavljao različite vojne aktivnosti, poput patroliranja na punktovima.

Advokat optuženog Veljko Ćivša predložio je da Sud Steviću izrekne oslobađajuću presudu jer, kako je rekao, Tužilaštvo nije dokazalo navode iz optužnice.

“Tvrdim da je činjenični opis djela nerazumljiv”, kazao je Ćivša, koji je u završnoj riječi govorio o procesnim propustima Tužilaštva i pravilnom tumačenju činjenica te načinu na koji je vršen pretres prostorija u kojima je boravio Stević.

Ćivša je naveo kako smatra nezakonito prikupljenim dokaze iz telefona i mobitela Stevića jer je otvaranje ovih predmeta vršeno bez prisustva optuženog te da je Stević saslušavan i pušten iako “nema rješenja o lišenju slobode”.

Za fotografije koje je Tužilaštvo uložilo kao dokaze, Ćivša je kazao da se radi o slikama i kolažu slika a ne fotografijama s negativima i da kao takve ne mogu biti korištene kao dokazi na sudu jer se “ne može utvrditi kada su nastale”. On je istakao da niko od svjedoka nije vršio identifikaciju da li se na fotografijama nalazi optuženi.

“I Tužilaštvo je reklo da ne ulaže tekstove s fotografijama, nego da tekstove ulaže radi slika”, kazao je Ćivša.

Ćivša je rekao i da je vještak Tužilaštva Hamza Višća potvrdio da ne može utvrditi da li su slike koje su uložene kao dokazi nastale u Rusiji ili Ukrajini, ali “je sigurno da nisu nastale na frontu”.

On je rekao da istražitelji SIPA-e nisu mogli svjedočiti o svojim saznanjima jer su ona dobijena saslušavanjem drugih lica koja su također sumnjičena za odlazak na strano ratište. Za svjedoka Kuzmanovića je kazao da je priznao da je boravio u Ukrajini i da je Tužilaštvo u svojim dokazima uložilo i fotografiju odlikovanja Kuzmanoviću, za koga je naveo da je ranije osuđivan i da je protiv njega donesena odluka o neprovođenju istrage za ratovanje u Ukrajini.

“Ništa od dokaza nije utvrđeno van razumne sumnje… Danas se sudi duhovniku i pjesniku”, kazao je Ćivša.

U svom obraćanju sudu, optuženi Stević je rekao da je priroda njegovog odlaska u Ukrajinu sasvim drugačije od one koja se navodi u optužnici. On je rekao da je “Tužilaštvo u pravu kada tvrdi da sam boravio u Ukrajini”, ali da je tamo otišao nakon niza neuspjelih pokušaja u Banjaluci i Beogradu da organizuje javne performanse protiv rata u Ukrajini.

“Moji motivi odlaska nisu bili pridruživanje jedinici i ratovanje”, kazao je Stević i rekao da je u Ukrajinu otišao kao novinar, navodeći primjere Christiane Amanpour, Oriane Fallaci i pisca Ernesta Hemingwaya, za koje tvrdi da su uradili slično.

“Kafka je kazao da umjetnici moraju biti u centru događaja. Ja sam htio da odem i da vidim šta se dešava”, kazao je Stević i dodao da je imao dogovor sa novinskom agencijom SRNA da objavi svoje tekstove kod njih, ali da se to nije desilo jer mu kao novinaru nije bio dozvoljen ulazak u područje takozvane Novorusije.

“Akreditacije su dobijali samo novinari propagandisti”, kazao je Stević i dodao da je osim boravka u Lugansku, “gradu koji je bio zahvaćen borbama, boravio i u drugim gradovima koji to nisu”, i da se u jednom trenutku našao u “zbjegu 25.000 izbjeglica”.

“Nije mi palo na pamet da se pridružim paravojnim formacijama. Moja misija je bila širenje mira, nek su prokleti svi koji žele rat”, kazao je Stević.

Presuda je zakazana za 10. mart.