Članak

Ramić Ćamil i ostali: Zarobljenici golim rukama čistili tunel od mina

27. Januara 2020.12:49
Na suđenju za zločine počinjene u Goraždu i Višegradu, svjedok Tužilaštva BiH je ispričao da su ga u zarobljeništvu u ovim gradovima vojnici tukli po dijelovima tijela koji se ne vide.

Svjedok Željko Gazdić se prisjetio 21. januara 1993. godine, kada je kao vojnik zarobljen u selu Strmica kod Rudog, nakon čega je, sa ostalim zarobljenima, “rukama morao razminirati tunel”. Tom prilikom je, kako je kazao, ranjen Milorad Čupović.

Poslije toga, rekao je, kamionom su odvezeni i zatvoreni u privatnu kuću u selu Kaoštice kod Međeđe, gdje je više puta izvođen na ispitivanje.

“Pitali su i davali odgovore, jer znali su šta se dešava kod nas. Prilikom ispitivanja dobijao sam batine – rukama, nogama, kundakom puške. Udarali su me po mjestima koja se ne vide, po glavi ne. Kada su nam davali hranu, dobijali smo batine. Vojska i neki civili nas tuku. Prilikom odlaska u toalet su nas tukli”, opisao je svjedok, dodavši da je nakon sedam dana, zajedno sa ostalim zarobljenicima, prebačen u Goražde, u podrum zgrade osiguranja.

Istakao je da je u Goraždu više puta izvođen na sprat zgrade na ispitivanje. Jedne prilike, kako je opisao, bio je čovjek s “brčićima” koji ga je ispitivao o Ruđanskoj brigadi. Pošto nije znao odgovore na pitanja, kako je rekao, čovjek s brkovima je “pozvao drugu dvojicu, od kojih ga je jedan držao za ruke, a drugi tukao”.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je kazao da se ne sjeća jesu li mu istražioci prilikom davanja iskaza u istrazi spominjali ime Himze Selimovića, te da se ne sjeća jesu li mu spominjali detalj oko brkova, jer u prvom zapisniku iz 2010. to ne navodi.

Također mu je predočen zapisnik u kojem stoji da je dva puta ispitivan u Goraždu.

“Pa, više puta – dva puta, nije jednom. Ako je rečeno ‘dva puta’, onda je tako. Za jedno se sjećam da su me tukli, a drugo se ne sjećam”, pojasnio je svjedok.

Tužilaštvo BiH tereti Ćamila Ramića, Mehmedaliju Topalovića, Himzu Selimovića i Ramiza Mićivodu za zločine nad ratnim zarobljenicima – pripadnicima VRS-a – počinjene u periodu od 1992. do 1994. godine, a Mehmeda Dobraču za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), uglavnom na pozicijama u bezbjednosnom sektoru.

Na današnjem suđenju pročitan je iskaz svjedoka Radovana Spahića, koji je preminuo prije podizanja optužnice, u kojem je ispričao da je, kao pripadnik Ruđanske jedinice VRS-a, 21. januara 1993. zarobljen u selu Strmica.

Zajedno sa suborcima, koji su također zarobljeni, morao je, prema iskazu, golim rukama čistiti mine iz tunela.

Kako je pročitano iz iskaza, nakon toga odvedeni su u selo Kaoštice, gdje su sedam dana bili u zarobljeništvu. Opisao je da su tučeni, a da mu je Ilija Drobljak ispričao da ga je vojnik Topalović udario u predjelu lica.

Svjedok je u zapisniku naveo da su nakon sedam dana prebačeni u Goražde, u zgradu ZOIL-a (Zavod za osiguranje imovine i lica), odakle je dva puta izvođen na ispitivanje.

“Tokom 1994. godine doveden je Vučetić Vule, koji mi je pričao da je vođen na ispitivanje. Mnogi su pričali da su ih tukli prilikom ispitivanja”, stoji u izjavi iz istrage.

Naredno ročište zakazano je za 3. februar.

Emina Dizdarević