Hamid Selimović je kazao da je bio pomoćnik komandanta Četvrtog korpusa za pravna pitanja i da je 13. juna 1995. postavljen za komandanta IKM-a u Bjelimićima. On je rekao da je tu dužnost obavljao od 31. maja, a da je prethodno bio zamjenik komandanta IKM-a.
Kako je izjavio, na IKM-u su bili pomoćnici, a za artiljeriju je bio zadužen Edin Čajić, koji je, rekao je Selimović, bio potčinjen njemu i komandantu Korpusa.
Svjedok je kazao da je davao određene naredbe za upotrebu artiljerije i da je to mogao činiti samoinicijativno. On je naveo da je naredbe izdavao usmeno kada bi ga obavijestili da je uočena neprijateljska kolona.
Selimović je posvjedočio da je izdavao naredbe za upotrebu minobacača i topova, čiji je domet bio tri kilometra, a da nije izdavao naredbe za upotrebu artiljerije kalibra 125 milimetara, jer “nije bilo potrebe”.
On je rekao da je Dreković dva puta dolazio na IKM i vodio sastanke. U unakrsnom ispitivanju Odbrane, kazao je da je Dreković dolazio jedanput i to u maju.
Dodao je da je o upotrebi artiljerije vođen dnevnik. Kako je rekao, od Korpusa su dobijali plansku dokumentaciju za vođenje operacija iz svih oblasti, uključujući i artiljeriju.
Dreković je optužen da je, kao komandant Četvrtog korpusa ABiH, u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. godine artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići kod Konjica naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a više civila ranjeno.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, Selimović je potvrdio da je Dreković uvijek zahtijevao da se poštuju planovi i Ženevske konvencije, da je upozoravao na sankcije u slučaju kršenja Ženevskih konvencija.
Svjedok je potvrdio da je kao pomoćnik za pravna pitanja učestvovao u pripremi planske dokumentacije. Branilac Kadrija Kolić svjedoku je predočavao obimnu dokumentaciju iz aprila i maja 1995. godine u vezi sa operacijama, a svjedok je potvrđivao da je bilo zabranjeno gađati neosmotrene ciljeve, kao i da su bili detaljno razrađeni planovi i zadaci, te data uputstva za postupanje prema eventualnim zarobljenicima i ratnom plijenu.
Potvrdio je da je bio tabelarni dio sa planiranim otvaranjem vatre za artiljeriju, sa nazivom cilja i koordinatama.
Selimović se složio da su se mogli gađati i neosmotreni ciljevi na osnovu obavještajnih podataka. Kako je potvrdio, neosmotreni ciljevi su bili ključna mjesta Vojske Republike Srpske (VRS), odnosno mjesta na kojima se vrši grupisanje koje može ugroziti položaje.
Kazao je da je u Kalinoviku bila velika koncentracija vojske i materijalno-tehničkih sredstava.
Tužioca Milanka Kajganića na kraju je interesovalo da li svi planski dokumenti govore da je sve bilo organizovano u skladu sa propisima i da se nije mogla koristiti artiljerija bez naredbe. Svjedok je rekao da se bez naredbe komandanta nije mogla koristiti artiljerija.
Nastavak suđenja je 28. januara.
