Mirko Madžar kazao je da je bio u obavještajno-bezbjednosnim strukturama bataljona, a kasnije 6. sanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
On je rekao da je postojao vod Vojne policije 43. brigade, na čijem je čelu bio Mirko Došenović. Kazao je da je postojala i Teritorijalna odbrana (TO), koja je takođe imala Vojnu policiju. Kako je rekao, TO je bila smještena u školi, a na čelu joj je bio pukovnik Aničić.
Naveo je da su bile i Srpske odbrambene snage (SOS), među kojima je bilo “i dobrih i loših”. On je kazao da SOS nije bio čak ni pod komandom TO-a i bio je smješten u dvorani “Partizan”. Prema njegovim saznanjima, SOS je postojao u Banjaluci i Sanskom Mostu, ali ne zna ko ga je formirao. Napomenuo je da su raspušteni po naredbi korpusa.
Na pitanje o problemima, Madžar je naveo primjer da je i sam ranjen kada je s patrolom intervenisao radi sprečavanja krađe. U to vrijeme, kako je dodao, nije bilo dovoljno snaga na održavanju reda.
“Male su snage bile, a puno budala. Mislim da je tu manje povod bila nacionalna mržnja, a više kriminalna aktivnost”, rekao je svjedok.
Na pitanje branioca Branka Gudala da li je Vojna policija privodila bošnjačko stanovništvo, svjedok je kazao da vjerovatno jeste, kao što ih je vjerovatno i ispitivala, te da ne može reći da nije bilo slučajeva “zloupotrebe upotrebe sile”.
Madžar je kazao da je on jedno vrijeme bio na bolovanju, a potom na ratištu, da bi se u Sanski Most vratio sredinom jula 1992, kada je dobio zadatak da formira četu Vojne policije. Naveo je da je do početka septembra uspio objediniti i druge jedinice bez otpora.
Na pitanje tužiteljice Eldine Biuk, Madžar je rekao da Vojna policija nije privodila civile. Tužiteljica mu je prezentovala dvije naredbe, iz septembra i oktobra 1992, za privođenje civila, koje je Vojna policija predala civilnoj policiji.
Svjedok je kazao da on nije potpisao te naredbe i da je možda bilo pojedinačnih slučajeva djelovanja, ali da to nije bila praksa i da civili nisu dovođeni u Vojnu policiju.
Madžar je rekao da je optuženog Mirka Vrućinića upoznao 1991. i da ga je uvažavao, te da kod njega nije primijetio radikalno ili nacionalističko ponašanje.
“On je najveći tragičar tog vremena. Da on nije bio na mjestu načelnika, mislim da bi stanje bilo daleko teže”, kazao je svjedok.
Tužilaštvo BiH tereti Vrućinića, bivšeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) i člana Kriznog štaba u Sanskom Mostu, za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Na poziv Odbrane svjedočio je i Duško Malbašić, koji je bio u Prvom bataljonu 6. sanske brigade i bio je zadužen da vozi hranu.
On je potvrdio da je prije vojnog angažmana bio pozvan da vozi opštinske funkcionere i da se sjeća vozila sa stranim tablicama u gepeku – koje je dovezlo određeno lice – a koje je nakon nekoliko dana komandir Vojne policije TO-a Vlastimir Vidović oduzeo i dao Opštini.
Malbašić je dodao da je to vozilo kasnije preregistrovano u policiji.
Suđenje se nastavlja 1. oktobra.
