Članak

Praćenje pokrivanja djevojčica u osnovnim školama – kontroverzno pitanje

25. Juna 2019.11:20
Bosanskohercegovačke obrazovne institucije nemaju razvijene programe praćenja djece u školama koji bi se bavili kontroverznim pitanjima, poput trenda pokrivanja djevojčica mlađih od deset godina.

Majka dvije djevojčice, od sedam i osam godina, koja živi u Sarajevu – a čiji identitet Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) štiti radi zaštite prava djece – kazala je da su se njene kćerke pokrile “po uzoru” na nju.

“One maramu doživljavaju kao krunu… Ja sam njima uzor i one žele biti kao ja”, rekla je majka i dodala da je njihovu želju poštovala kako bi ih zaštitila od “nemorala” društva u kojem žive.

Psiholozi smatraju da djeca prije 12. godine nemaju dovoljnu sposobnost kritičkog razmišljanja kako bi mogli donijeti adekvatne odluke o vjerskom pokrivanju, a iz Islamske zajednice su za BIRN BiH također kazali da djeca nisu spremna da spoznaju “Veličinu Gospodara” u pravom smislu riječi, te da bi u tom periodu “trebala biti samo djeca”.

U BiH ne postoje programi sprečavanja i prepoznavanja vjerskog ekstremizma ili radikalizacije u školama. Ovakvi programi postoje u Velikoj Britaniji i u susjedstvu, u Albaniji.

Prema stranici programa “Prevent” u Velikoj Britaniji, do danas je oko 400 djece mlađe od deset godina bilo upućeno u programe deradikalizacije. Među simptomima koji ukazuju na opasnost od ekstremizma ili radikalizacije, kako se navodi, jesu odbijanje diskusije na teme u vezi s vjerom, odbijanje socijaliziranja s djecom drugih vjera ili nacionalnosti, kao i prihvatanje ekstremnijih tumačenja vjere. Jedan od kontroverznijih simptoma je pokrivanje djevojčica u osnovnim školama.

Prošlog mjeseca je Parlament Austrije usvojio zakon kojim se devojčicama u osnovnoj školi zabranjuje da maramama pokrivaju glavu – što su oštro kritizirale vjerske i organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Iz Državnog ministarstva sigurnosti BiH tvrde da Strategija za borbu protiv terorizma u dijelu prevencije predviđa uključivanje obrazovnih institucija i centara za socijalni rad, kako bi se radilo s mladima i spriječila radikalizacija. Međutim, ministarstva obrazovanja u Sarajevu i Zenici su za BIRN BiH rekla da ne vode evidenciju o pokrivanju djevojčica.

“Važećim zakonskim propisima u odgojno-obrazovnom sistemu ta problematika nije regulisana”, rečeno je iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.

Iz ove institucije su naveli da o problemima zbog pokrivanja djevojčica Zavod nije nikada informisan od škola, niti od učitelja, te da škole nisu tražile određene preporuke niti podršku.

 

Želja i kontrola roditelja
“Imam učenicu od šest godina koja nosi hidžab”, za BIRN BiH je ispričala učiteljica jedne od sarajevskih predškolskih ustanova.

Ona je dodala da u istoj dobnoj grupi ima drugu djevojčicu, koja joj je rekla da joj je otac kazao da se ne druži s dječacima, već samo s djevojčicama.

BIRN BiH je tokom istraživanja razgovarao s više od deset učiteljica i učitelja, koji su potvrdili da u velikom broju sarajevskih osnovnih škola ima pokrivenih djevojčica, a u nekima i u prvom razredu. Učitelji su se prisjetili primjera u kojima je dječak u osnovnoj školi odbio da ide na islamsku vjeronauku jer su se liberalniji stavovi o vjeri na časovima kosili s njegovim ubjeđenjima, dok su djevojčice u osnovnoj školi odbile da idu na određene časove ili da se rukuju s dječacima.

“Mame tih djevojčica su pod nikabom. Manji broj je djevojčica čije mame nisu pod nikabom”, rekla je jedna od učiteljica u osnovnoj školi u Sarajevu.

Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež smatra da djeca do svog punoljetstva nisu zapravo odgovorna za svoje postupke.

“Sve ono što se dešava oko razvoja i donošenja odluka tiče se najviše njihovih roditelja. Da li su djeca zrela da u tom dobu djetinjstva donose odluku da li će nositi vjersko obilježje, pokrivati se ili ne, zapravo je stvar roditelja a ne djece, jer te odluke nisu ni naučno, a ni razvojno utemeljene, ne mogu biti krajnje odluke, to može biti trenutna odluka, trenutno osjećanje djeteta, koje se može eventualno promijeniti u toku godina”, kazala je Vehabović-Rudež.

Ona je naglasila da djeca do svoje 12. godine nemaju razvijene mehanizme kritičkog razmišljanja, koje se tek razvija u doba ulaska u adolescenciju.

“Vjerska uvjerenja djeca stiču kroz porodicu ako je porodica vjerska, ali ne bi trebala da odabiru svoje konačne odluke u doba djetinjstva. Konačne odluke mogu da budu te koje nastaju nakon 18. godine. Da li se radi ili ne o radikalizaciji, ne bih govorila jer puno aspekata bi moglo uticati na to, ali u svakom slučaju bih apelovala da djeca treba da se igraju, da budu slobodna i da postepeno kroz svoj adolescentski period sazrijevaju”, smatra Vehabović-Rudež.

Safija Malkić, šefica Odjela za brak i porodicu Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice, rekla je da marama predstavlja “zaštitu žene”, ali da je na roditeljima velika odgovornost da djevojčice mlađe od deset godina ne opterete preranim pokrivanjem.

“Majke su odgovorne ako su svojim odgojem preporučile ili nametnule djevojčici da se pokrije, s obzirom da je tako mlada. Posebno to trebamo posmatrati zbog situacije i mjesta gdje živimo. Nije isto kao kad maramu nose djevojčice koje žive u Saudijskoj Arabiji, Iraku i Iranu. Njihovo okruženje je prirodnije za primjenu tog propisa, za razliku od našeg okruženja”, kazala je Malkić.

Ona smatra da djevojčica u toj dobi nije u mogućnosti da donosi dugoročne odluke.

“Ono je samo dijete i propise koje islam nalaže treba usvajati postepeno. Ostaje pravilo da je djevojka dužna da se pokrije kad postane šerijatski punoljetna, ali bitno bi bilo sagledati situaciju da je važno da ta djevojka bude svjesna šta znači hidžab u ovoj dobi. Čini nam se da ona nije svjesna, da je još dijete, i da tu odluku onda treba da donese kada je malo zrelija”, rekla je Malkić.

Odluka na roditeljima školaraca
Učiteljica u sarajevskoj osnovnoj školi je kazala da su djevojčice s maramama dobro prihvaćene.

“Nose redovno maramu na svim aktivnostima. Socijalizovane su i poštuju kućni red škole. Nisu ‘odbačene’ od strane drugara u razredu”, rekla je ona.

Hajrudin Ćuprija, direktor Osnovne škole “Fatima Gunić” u sarajevskom naselju Alipašino Polje, gdje su roditelji osnovaca za BIRN BiH kazali da imaju pokrivenih djevojčica u nižim razredima, naglasio je da svoje učenike uče da je “u različitosti bogatstvo i da se tako šire vidici”.

Istakao je da školu pohađaju učenici 15 različitih nacionalnosti, zbog čega se smatraju “najbogatijom školom”.

“Nikada niko nije uvrijedio učenika zato što, recimo, slabo govori bosanski jezik jer mu je arapski maternji, zato što se neko oblači na ovaj ili na onaj način… Zaista, mi imamo etički kodeks koji trebamo svi poštovati – od samih nastavnika, nošenje mantila, i učenika u smislu kecelja, a sad smo uveli majice za niže razrede. Nama je to sasvim normalno. To je njihova privatna stvar, vjera je uvijek bila privatna stvar”, rekao je Ćuprija.

On je naglasio da ni u jednom trenutku nije bilo situacija da roditelji zabranjuju djeci da idu na časove muzičkog, tjelesnog ili zdrastvenog odgoja ili da idu na maturu sa svojom generacijom, te napomenuo da su svi učenici aktivni učesnici u svim aktivnostima.

Sličan stav imaju u Ministarstvu za obrazovanje nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), gdje su naveli da nemaju nadležnost da iznose stavove, odobravaju ili kritikuju nečiju odjeću sve dok je to u okvirima kodeksa oblačenja u školi. U ovom ministarstvu su dodali da postupaju u skladu sa zakonskim aktima i obezbjeđuju da svako dijete i učenik pohađa osnovnu školu, stekne temeljna znanja, navike i sposobnosti neophodne za život i rad ili nastavak daljnjeg školovanja.

Mario Janeček, stručni savjetnik iz oblasti borbe protiv terorizma u Ministarstvu sigurnosti BiH, kazao je da u prevenciji radikalizacije djece treba uspostaviti kompletan sistem podrške.

“Ako su ugrožena prava djece, onda je to područje gdje se moraju angažirati ministarstva, škole, centri za socijalni rad ili mentalno zdravlje i druge institucije koje se bave tim pitanjima… Upravo cilj Strategije jeste da se napravi mreža i da se uveže sistem”, rekao je on.

Pojava pokrivanja djevojčica nije karakteristična samo za BiH, već i za druge zemlje Evrope, među kojima je i Austrija.

“Imamo takvih primjera gdje su djeca mlađih uzrasta pokrivena, gdje djevojčice nose mahramu. Mi smo stajališta da svako treba da odlučuje o sebi, da je to privatno, da je to sloboda ispovijedanja vjere i da je to nešto na čemu svi trebamo insistirati – da se poštuju ljudska prava i da svako slobodno donosi odluku o tome kako će i na koji način da se odijeva i kako će da ide u školu”, kazao je za BIRN BiH Hasudin Atanović, imam i vjeroučitelj iz Austrije.

Atanović je dodao da su roditelji odgovorni za svoju djecu sve do njihovog punoljetstva i oni trebaju uticati na svoje dijete, odnosno svojim primjerom pokazati kako i na koji način se treba integrisati.

U Norveškoj je pripadnik selefijskog pokreta Zikrija Krkić osuđen za krivično djelo nasilja u porodici, između ostalog zbog premlaćivanja osmogodišnje kćerke kada je iz kuće izlazila bez hidžaba.

Krkić je u BiH optužen za dvostruko ubistvo u Trnopolju. Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci tereti Krkića da je 2014. godine hicima iz automatske puške ubio Muharema Balića i Almira Redžića. On je prvostepenom presudom oslobođen krivice po toj optužnici, ali je nakon žalbenog postupka Vrhovni sud Republike Srpske ukinuo presudu i postupak vratio na novo suđenje. Krkić je u međuvremenu pobjegao u Norvešku.

Protiv njega je podnesena i krivična prijava jer je slao novac Huseinu Bilalu Bosniću – koji se nalazi na izdržavanju sedmogodišnje zatvorske kazne za terorizam – a ovaj je, prema prijavi, novac vjerovatno koristio za vrbovanje.

Krkić je u Norveškoj osuđen na šest godina zatvora zbog fizičkog zlostavljanja i maltretiranja supruge i petero djece. Tokom suđenja, Krkić je priznao da je “blago” kažnjavao djecu.

“Razumijem da je to u Norveškoj nelegalno, ali ja sam tako odrastao. To je normalno u zemlji iz koje dolazimo”, branio se Krkić na sudu.

Podatke da li je bilo sličnih situacija na području Sarajeva, BIRN BiH je tražio od Kantonalnog centra za socijalni rad, te od Fondacije lokalne demokratije, pri kojoj djeluje Sigurna kuća za žrtve nasilja u porodici, ali su iz ovih institucija naveli da im nisu prijavljeni takvi slučajevi.

Sistem nespreman za djecu iz Sirije
Pitanje spremnosti škola i centara za socijalni rad da prepoznaju simptome koji mogu upućivati na različita pitanja ekstremizma ili radikalizacije djece u fokusu je dok se očekuje povratak u BiH više od stotinu žena i djece porijeklom iz BiH koji se, nakon pada tzv. Islamske države (ISIL), nalaze u kampu Al-Hol pod kontrolom kurdskih snaga.

Prema podacima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), na područje pod kontrolom ISIL-a odvedeno je ukupno oko 60-ero djece.

“SIPA raspolaže neprovjerenim saznanjima da je na području Sirije i Iraka rođeno oko 70-ero djece čiji su jedan ili oba roditelja državljani BiH”, rekli su iz SIPA-e za BIRN BiH i dodali da imaju saznanja i da je na području Sirije poginulo 12-ero djece.

Krajem aprila 2019. godine, na Kosovo je iz Sirije vraćeno ukupno 110 žena i djece koji su zarobljeni na tom području nakon pada ISIL-a.

Ministarstvo sigurnosti je za BIRN BiH potvrdilo da su i naše vlasti u pregovorima oko preuzimanja svojih državljana – i njihove djece rođene na području Sirije.

Psihijatar Abdulah Kučukalić je kazao da se u pripremi za dolazak ove djece u BiH treba uspostaviti kompletan sistem podrške.

“Moraju se uključiti pedagozi, psihijatri i nastavnici, koji će procijeniti prvo sposobnosti, da li je određeno dijete za školovanje – možda za redovnu školu, ili na početku za specijalnu… Ta djeca su svašta vidjela, možda su pod traumom”, rekao je Kučukalić.

“Morate napraviti jedan pregled tih mladih osoba, normalno da se trebaju i pratiti uslovi gdje djeca žive – hoće li živjeti u zatvorenim sredinama, poput, recimo, Gornje Maoče, ili negdje gdje će imati mentalno zdravu podršku, ali svakako moraju biti pod supervizijom. Treba uložiti u njih, kako ne bi skrenuli ka radikalizmu, kriminalu ili asocijalnim ponašanjima”, dodao je on.

Janeček iz Ministarstva sigurnosti tvrdi da se ne slaže s tezom da su “djeca terorista sklonija da postanu teroristi”.

“Porodica jeste socijalni faktor i korektiv broj jedan, ali mora država osigurati zdravo odrastanje. Ukoliko se to ne dešava, imamo opasnost da tu uskaču ove ekstremističke organizacije. To je nešto na čemu trebamo raditi”, kazao je on.

“Konkretno, država BiH u odnosu na porodice, u odnosu na majke i supruge ili djecu stranih terorističkih boraca, nema nikakav program koji je sada u funkciji, u smislu reintegracije, resocijalizacije i pomoći”, zaključio je Janeček.