Analiza – Izet Arifović i ostali: Ubistva u srebreničkim selima

Arifović i Smajlović su optuženi za ubistva civila zarobljenih 12. jula 1992. godine u mjestu Zalazje kod Srebrenice, koji su ranije predali oružje. Arifović je optužen i da je 21. juna 1992. u mjestu Ratkovići kod Bratunca ubio Živana Prodanovića, a Smajlović da je pucanjem u tijela mrtvih izvršio njihovo skrnavljenje.

Salihovića se tereti za nezakonito hapšenje devet osoba nakon vojne akcije u Zalazju 12. jula 1992., a koje je, prema optužnici, natjerao da se popenju na karoseriju kamiona, te ih zatim odveo u nepoznatom pravcu i od tada nisu više viđeni.

Tokom suđenja – koje je trajalo više od dvije godine – Tužilaštvo BiH i Odbrane su ukupno saslušali oko 30 svjedoka, nekoliko vještaka, čitani su iskazi preminulih svjedoka te je uložena materijalna dokumentacija.

Ključni svjedok Državnog tužilaštva O-2 je izjavio da je vidio optužene Arifovića i Smajlovića kako pucaju u zarobljenike ispred stare policijske stanice u Srebrenici 12. jula 1992. godine. Kazao je i da je Arifović pucao u jednu osobu tokom akcije u Ratkovićima.

“Ugledao sam Ćizu Arifovića kako se popeo na gumu kamiona. Čuo sam pucanj i vidio kako jedan zarobljenik pada”, rekao je O-2, pojasnivši da je vidio “kad je Ćiza ubio čovjeka”.

O-2, koji je svoj iskaz dao putem videolinka iz Beograda, kazao je da je nakon toga Arifović ušao u stanicu i vratio se “gurajući dva zarobljenika”, u koje je pucao iz automatske puške.

Prema svjedoku, nakon što je još pet ljudi iz zatvora stavljeno s drugim zatvorenicima na kamion, utovarena su i tijela dvojice mrtvih u koje je pucao Arifović.

O-2 je istakao da je, kada se otvarala zadnja strana kamiona, prva osoba u koju je Arifović pucao, “izgleda, davala znake života”, što je “vidio Smajlović i opucao rafal”.

On se prisjetio akcije u Ratkovićima, kada je, kako je dodao, vidio ubistvo Živana Prodanovića.

“Arifović je skočio i gurnuo Živana, uzeo pušku i po Živanu ispalio rafal”, rekao je svjedok.

O-2 je na početku ispitivanja potvrdio da je ranije davao iskaz na ove okolnosti i da nije ispričao sve što mu je poznato, ali, kako je pojasnio, 2015. godine dao je istinit iskaz. Na pitanje Odbrane da li je 2014. godine dao lažan iskaz, svjedok je odgovorio: “Ne skroz lažan, nego sam izmijenio nešto.”

O napadu na Zalazje izvedenom 12. jula 1992. godine govorilo je više svjedoka Tužilaštva BiH, među kojima i Desanka Dragičević, čiji je suprug ubijen tog dana. Ona je ispričala da je čula kako su Zulfo Tursunović i Naser Orić odveli devet ljudi iz sela Zalazje nakon što su se predali.

“Čula sam da su odvedeni u Srebrenicu i da niko od tih ljudi nije ostao živ. Kažu i da među njima nije bio moj suprug”, izjavila je svjedokinja.

Božana Simić je o zarobljavanju muža Petka, kako je posvjedočila, čula od vojnika koji je također bio na zadatku u Zalazju.

“Poznato je da ga je zarobio Naser Orić i da je odveden za Srebrenicu. Dalje ne znam šta je bilo s njim”, kazala je svjedokinja, dodavši da su posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni nakon 20 godina.

Oriću se u odvojenom predmetu sudi također za zločine počinjene na području Srebrenice i Bratunca.

Svjedok Božo Pavlović je naglasio kako su mu mještani iz Ratkovića ispričali da je Živan Prodanović ranjen na njivama, kada je bježao. Posmrtni ostaci Prodanovića, prema svjedoku, pronađeni su najvjerovatnije dva mjeseca nakon napada.

“Majka mu je lobanju grlila”, rekao je Pavlović, pojasnivši da je puno puta na televiziji prikazivana Prodanovićeva majka kako drži lobanju i kuka.

Svjedokinja Radenka Stanojević je kazala da su tokom napada na Ratkoviće 21. juna 1992. godine ubijeni njen muž i komšija Živan Prodanović, a ona je ranjena.

Svjedoci Odbrane su pokušali optuženima dati alibi. Zekir i Refik Salihović su izjavili da je optuženi Arifović zvani Ćiza teško ranjen prije akcije u Zalazju.

“Ćiza je bio ranjen teško. Bio je nepokretan, ječao od muke”, naveo je Zekir Salihović, pojasnivši da je optuženi u njegovoj kući u srebreničkom selu Pale ležao dva do tri mjeseca nakon ranjavanja.

Nesib Burić i Rizo Tabaković su negirali da je Arifović učestvovao u napadu na selo Ratkoviće 21. juna 1992. godine.

Mirsad Muratović je rekao da je optuženog Suada Smajlovića 12. jula 1992. godine sreo na cesti u blizini Zalazja te s njim proveo ostatak dana. Naveo je da je iz Srebrenice došao zeleni “tamić”, u koji su ulazili ranjenici dovedeni iz Zalazja.

“Tu nije bilo ranjenika srpske vojske ni ratnih zarobljenika. Taj kamion se vraća prema Srebrenici, nisam vidio da je otišao prema Zalazju. Nakon toga, Smajlović je postao nervozan… Kažu da mu je šurak teže ranjen na Zalazju”, izjavio je svjedok. I Safet Gabeljić je potvrdio da na kamionu nije bilo ranjenih vojnika VRS-a, niti zarobljenika srpske nacionalnosti.

Svjedoci Muhidin Orić i Midhat Zukić su rekli da su 12. jula 1992. godine vidjeli optuženog Amira Salihovića na dženazi njegovog srodnika u Potočarima.

“On je pomagao da se iskopa mezar… Vidio sam ga i na samoj dženazi”, kazao je Orić.

Smajlovićeva Odbrana je isticala da neke osobe iz optužnice nisu bile civili, nego pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Suđenje u ovom predmetu počelo je u junu 2016. godine.