Odbrane Bahilja i Mikulića predlažu oslobađajuću presudu

Branilac Samir Pipić je rekao da je prema važećem zakonu u periodu koji tretira optužnica kazna za neplaćanje poreza bila do tri godine zatvora te se ovo djelo nikako ne može postaviti pod organizovani kriminal, pogotovo što nije dokazana svijest i namjena za pripadnost grupi.

Osvrnula se Odbrana na brojne aktivnosti koje su inspektori Uprave za indirektno oporezivanje proveli u firmama “Mi-Mo” i “Farmko” u kojima je, po optužnici, u određenom periodu Bahilj bio odgovorna osoba, među kojima je i činjenica da su morali naložiti inventuru u skladištima prilikom potpune kontrole, što je bio bitan element za utvrđivanje osnovice PDV-a.

“Firma ‘Mi-Mo’ je imala potraživanja koja su se mogla naplatiti primjenom posebne sheme i to prinudnim putem. UIO to nije uradila i imala je pogrešnu procjenu naplate. Blokadom računa, UIO je onemogućila naplatu”, kaže Pipić i pojašnjava da su dužnikova potraživanja bila veća od dva miliona maraka.

Navela je Odbrana i kako su inspektori UIO-a na pogrešan i nepotpun način utvrđivali osnovice jer su sve knjižne obavijesti izdate nakon faktura te da ne stoji teza Tužilaštva da je Bahilj odgovoran za uništenje dokumentacije.

“Uslijed prirodne nesreće je uništena dokumentacija o čemu su dostavljeni dokazi, kao i ugovor firmi ‘Mi-Mo’ i ‘Velmosa’ o njenom čuvanju”, dodaje branilac.

Bahilj je u završnom izlaganju negirao da je počinio išta od onoga što mu je stavljeno na teret te naglasio da ni sebi ni bilo kome drugom nije pribavio korist niti oštetio budžet.

Dodao je Bahilj da je blokadom firme “Mi-Mo” bilo onemogućeno angažovanje advokata radi pokretanja tužbi za naplaćivanje duga većeg od dva miliona, što je do danas ostalo nenaplaćeno.

“Inspektori UIO-a nisu kontaktirali nasljednike u firmi, nego su mene pokušali da predstave kao osobu drskog ponašanja”, kaže optuženi.

Negirao je da je ikada ikome davao naloge za sačinjavanje dokumenata i da ne zna šta je ‘lažna dokumentacija’. Dokumenti o povratu robe u proizvodnju prema njegovim riječima su pravljeni iz tehničkih razloga, a ne za ‘prodaju robe nacrno’, kako, prema njegovim riječima, tvrdi Tužilaštvo.

“Da smo htjeli prodati nacrno, ne bi uopšte pravili dokumente već bi roba odmah mogla na kamion. Ti dokumenti služe kao dokaz da se roba razdužila i kako je moguće robu prodati nacrno ako se dobavljaču dostavi račun”, navodi Bahilj.

Na kraju je rekao da razloge svog hapšenja vidi u činjenici što je bio član stranke “Radom za boljitak”.

Optužnica Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka tereti za pranje novca, a Bahilja, Jozu Sliškovića, Željku Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svi su optuženi za organizovani kriminal, dok firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum” optužnica tereti za neplaćanje poreza.

Oslobađajuću presudu je predložila i Mikulićeva Odbrana koja je navela da u optužnici nije individualiziran period u kojem je bio direktor “Farmka”, kao i da ne postoje objektivne pretpostavke koje su potrebne za utaju poreza.

“U periodu koji tretira optužnica, Mikulić više nije bio odgovorna osoba što potvrđuju sudsko rješenje i statut firme”, rekao je branilac Mario Marić i dodao da nije sporno da je optuženi bio osnivač “Farmka”, ali se osnivanje ne može okarakterisati kao krivično djelo.

Prema navodima Odbrane, Mikulić nije mogao prikrivati niti umanjiti PDV, nije sačinjavao ugovore za poslovanje društva, niti davao naloge za sačinjavanje bilo kakve dokumentacije. Jedini ugovor koji je Mikulić potpisao, pojašnjava branilac, bio je s “Optimumom”, ali je to urađeno po nalogu uprave kada se ukazala potreba za nabavkom vozila za prevoz robe.

Nastavak iznošenja završnih riječi je 17. jula.