Svjedok M-5 rekao je da je, nakon trećeg poziva za predaju oružja, sredinom juna 1992. otišao u Srednjoškolski centar da “provjeri situaciju”. Naveo je da je odmah po dolasku odveden na razgovor kod izvjesnog Joje, nakon čega je dovedena i njegova porodica i da tada bivaju smješteni u jednu od učionica.
“Njih pet ili šest je upalo u učionicu, naredili su nam da legnemo na stomak i zagnjurimo glavu u ruke. Vidio sam svjetlo od baterije i mahinalno okrenuo glavu, tada sam dobio prvi udarac. Opet sam podigao glavu i jednu od silueta sam prepoznao kao Ozrena Planojevića. Dobio sam dosta udaraca po nogama i leđima od njega, a i sin koji je ležao do mene mi je rekao da me on udarao”, istakao je svjedok i dodao da je bio razočaran jer je Planojevića poznavao jako dobro.
Planojeviću se tereti zajedno sa Zdravkom Lubardom, da su u periodu od kraja maja 1992. do kraja 1993. godine, učestvovali u progonu civila Bošnjala, hapšenjem, nestankom osoba te drugim nečovječnim djelima.
U optužnici se navodi da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Rogatici.
Svjedok M-5 je ispričao da je prvu noć u Srednjoškolskom centru odvedeno nekoliko djevojaka, što se nastavilo, a da su njega često izvodili na ispitivanje, na kome je svaki put bilo “psihičko, fizičko i seksualno maltretiranje“.
Dodao je da je zajedno sa porodicom početkom septembra pušten iz Srednjoškolskog centra, ali da je bezuspješno pokušavao izaći iz Rogatice više puta, nakon što je saznao da je njegova porodica ostavljena tu da se Srbi “zaslade”.
“Rečeno nam je da nam se sprema likvidacija moje porodice, ali neće nas ubiti nego zaklati”, naglasio je svjedok.
M-5 će nastaviti svjedočenje u terminu koji će naknadno biti zakazan.
